Zitija svetaca za
3. juli/20. juni, godine 2010.
1. SVEST. MUC. METODIJE EP. PATARSKI
Ucen i krasnoreciv arhijerej, pisao protiv jeresi Origenove. Njegove
"bogoduhnovene reci kao munja zasijase po svemu svetu". Neznabosci se digose
na njega, mucise ga i posekose u Halkidi sirijskoj, 311. godine.
2. SV. MUC. ARISTOKL, DIMITRIJAN I ATANASIJE
Aristokle, svestenik saborne crkve u tamasu na Kipru, zbog velike svoje
revnosti k veri, udostoji se glasa s neba, da ide u Salaminu Kiparsku i
primi venac mucenistva. Njemu se pridruzise djakon Dimitrijan i ctec
Atanasije. U Salamini pocnu propovedati Hrista, pa ih neznabosci uhvate i
bace na muke. Aristokla poseku macem, a Dimitrijana i Atanasija spale, 306.
godine.
3. PREP. NAUM OHRIDSKI
Glavni praznik mu je 5. januara (23. decembra), a na ovaj dan biva veliki
sabor u manastiru sv. Nauma, kada mnogi bolesnici dolaze ili bivaju doneseni
da nad mostima svetiteljevim kroz veru i molitvu poluce iscelenje. Pomoc
traze ne samo pravoslavni, pa je zabelezeno da je 1926. godine jedan
musliman iz Resna (Dzemail Zizo) prilozio manastiru zvono iz blagodarnosti
sto mu je svetitelj iscelio brata Sulejmana.
4. SV. KALIST I, PATRIJARH CARIGRADSKI
Kao ucenik Grigorija Sinajita podvizavao se na Atonu kod Filotejskog
manastira punih 28 godina, i tu je posle sagradio obitelj sv. Mamanta. Za
carigradskog patrijarha izabran 1350. godine, ali se nakon 4 godine udalji
ponovo u Svetu Goru. U vreme cara Jovana Paleologa ponovo bude vracen na
presto i tu ostane do smrti, 1368. godine. Napisao zitije sv. Grigorija
Sinaita i sv. Teodosija Trnovskog, kao i brojne besede.
5. SV. LEVKIJE EP. VRUNTISIOPOLJSKI
Rodjen u Aleksandriji, rano stupio u manastir. Udostojio se velikih
otkrovenja i mocne blagodati, tako da je i mrtve vaskrsavao i demone iz
ljudi izgonio. Bio najpre episkop u Aleksandriji, pa po zapovesti s neba
predje u Italiju, u neznabozacki grad Vruntisiopolj. Pokrsti sav grad i
sagradi hram Bogomateri. Upokojio se u 5. veku, u vreme cara Teodosija II.
6. BLAZENI STUDIJE
Ugledni konzul u Carigradu, osnovao crkvu sv. Jovana Pretece i manastir, po
njemu prozvan Studijski. Manastir je postao cuven po mnogim duhovnicima, od
kojih je najpoznatiji Teodor Studit. Latinski krstasi razorili su manastir
1204. godine, ali ga je obnovio Konstantin Porfirogenet 1293. Na tom mestu,
blizu Zlatnih Vrata, danas se nalazi turska dzamija.