|
U
danasnjem Jevandjelju culi smo pricu o covjeku obuzetom mnogim demonima. Tako
bolestan, nije se ni oblacio, nag je jurio putevima i svako, ko bi se sreo sa
njime, plasio bi se. Vec dugo vremena on je ziveo po grobljima, napustenim
mjestima i jarugama. Proglasen za ludog i opasnog, nije bio pozeljan medju
stanovnicima gadarinskog naselja. LJudi su pokusavali da ga obuzdaju, ali on je
lance i sveze u koje su ga vezali kidao, i ponovo se njihovoj kontroli otimao.
Demoni kojima je bio zaposjednut, svim svojim silama su se trudili da od svoje
zrtve odbiju svakog onog ko bi pokusao da mu se priblizi, pogotovo one koji su
prilazili u namjeri da mu pomognu. Odvojen i protjeran, ovaj bjesomucnik, prvi
ugleda Hrista koji se zaputio od jezera prema selu. Covjek pade pred Gospoda, a
demoni, kojih je prepun bio, zavapise iz cega: "Sta
je tebi do mene, Isuse, Sine Boga Svevisnjega? Molim te ne muci me!"
(Luk. 8, 28).
Na Isusovo pitanje, kako se zove, demon odgovori: "Legeon",
jer ih bjese mnogo. Legeon, doslovno prevedeno znaci sest hiljada, to je naziv
za vojnu formaciju koja toliko vojnika broji. Svjesni pred kime se nalaze i da
ce svog zarobljenika morati napustiti, demoni su molili Gospoda i preklinjali da
ih ne salje u ponor, nego makar da im dozvoli da udju u krdo svinja, koje je
nedaleko odatle paslo. Hristos tako i ucini, a cijelo krdo bjesomucno pojuri i,
skocivsi sa obale u more, utopi se. Covjek ostade sjedeci kod nogu Isusovih, i
ljudi iz sela cuvsi od cobana za ovaj dogadjaj, pocese se okupljati. Kako bi
koji od njih pristizao i ugledao covjeka, sada normalnog i pametnog, obuzimao ga
je strah. Grupa Gadarinaca stajala je u zabuni, uplaseni, jedni zbog sile koju
je Hristos posjedovao, drugi su mozda bili u srodstvu sa izlijecenim covjekom,
sada ga je trebalo primiti nazad, i vratiti mu njegov dio imanja i u normalne ga
uvrstiti. Treci su iz svega ovoga vidjeli samo materijalnu stetu, a to su
vlasnici nastradalih svinja. Neko je konacno smogao hrabrosti i prvi prozborio a
zatim su svi u glas molili Gospoda , da ih ostavi i ode od njih. Hristos se
okrenuo i posao nazad u Galileju. Covjek iz koga izidjose djavoli molio ga je da
krene sa njime, no Isus mu rece: "Vrati
se domu svome i kazuj sta ti ucini Bog. I on otide propovijedajuci po svemu
gradu sta mu ucini Isus"
(Luk. 8, 39).
Ja bih da
progovorimo danas o bolesti, onoj dusevnoj, mentalnoj, psihickoj ili kako
hocete. Odmah da istaknemo: ljudi koje djavo muci i proganja nisu iscezli, to
nije lekcija iz istorije niti je nesto cega sada na kraju ovog popularnog i
naprednog dvadesetog vijeka nema. Vi cete vidjeti psihijatrijska odjeljenja kao
i cijele bolnice, ovoj vrsti lijecenja namijenjene. Zadjete li u tamosnje odaje
srescete ljude, zene i djecu, bolesnike koji se danas nazivaju dusevnim
bolesnicima. Stavise, tako ih zovu i oni koji ne vjeruju da dusa uopste postoji.
Neki od tih jadnika su pod neprestanim dejstvom jakih droga koje ih umaraju i za
postelju vezu, dok su drugi za postelju privezani debelim kaisima i kopcama. Kao
da su sve te ustanove i dusevne bolnice male, veliki broj "sumasedsih"
jos uvijek se na slobodi nalazi, ti zive i rade na izgled normalno, cesto su
opste poznate licnosti, zvijezde, kako ih ovdje nazivaju; glumci, politicari od
uticaja, razni aktivisti, pjevaci, biznismeni. Ljudi kojima je djavo uveliko
ovladao, ali jos se niko nije nasao ni usudio da im dijagnozu uspostavi i
saopsti. Takvi su najopasniji, jer za primjer i ugled nama i nasoj djeci treba
da posluze.
Problem cesto lezi
u cinjenici da ljudi ne vjeruju u postojanje djavola. Djavo i hoce da nas na
takva razmisljanja navede. On je onda postigao svoj cilj i sa ignorantnim
covjekom bez posebnog truda moze da upravlja. Budemo li ovako razmisljali i
vjerovali, desavace nam se da demonizujemo same ljude. Srescemo nekoga od nasih
prijatelja koji je do juce bio veseo i zadovoljan, sada odjednom misli da su mu
sve ladje potonule i da mu nista za rukom ne polazi. U takvom stanju covjek ce
da se demoralise i ko zna koju glupost da napravi. Ako mu pridjemo i kazemo da
je depresivan, mi smo ga demonizirali. Mnogo je ispravnije reci mu: prijatelju,
vidim da je depresija pokusala da ovlada tobom. Ne daj se, otjeraj to zlo od
sebe. I tako redom; razne apatije, anareksija ili bolimija kod mladih zena,
srebroljublje i skrticluk, nezajazljivost, sklonost ka nasilju, rasizmu,
prostituciji, zavisnost od droga. Sve su to duhovna oboljenja, i nikakav fizicki
poremecaj nije uzrok ovakvih stanja. Zovemo ih dusevnim stanjima, jer se na dusi
ogledaju. Da bi neka sila mogla na dusu uticati, ona mora biti duhovne prirode.
Kada se radi o pozitivnom uticaju, on je dosao od Svetog Duha, negativan i
stetan samo od djavola moze doci. U ovakvim slucajevima najvaznije je imenovati
demona i pruziti covjeku duhovnu i moralnu podrsku, kako bi uspio iz zamke
necastivoga da se izbavi i ponovo sobom da zavlada. Sveti oci uvidjevsi ovo
molili su se Bogu da im sacuva duh od uticaja mracnih sila pakla i na njihove
prevare da ne nasjedaju. U toku Casnog posta uz metanije izgovaramo molitve sv.
Jefrema Sirina: "Gospode
i vladaru zivota moga, duh ljenosti, mrzovolje, vlastoljublja i praznoslovlja ne
daj mi. Duh cjelomudrenosti, smirenoumlja, trpljenja i ljubavi, daruj mi slugi
tvome".
Ako se ovako, kao
hriscani, ljudi svjesni svoje duhovne krhkosti budemo molili i Bogu obracali,
necemo nikada doci u priliku da nam po dusi nevjernici i bezdusnici kopaju i
prevrcu.
Protonamesnik
Ljubomir Rajic,
cetvrti paroh torontski
|
