Mnogi su prisutni mislili da ce Hristos osloboditi Jevreje od rimskog ropstva i da ce sebe stvarno proglasiti carem zemaljskim. Zato se Hristos, u jednom trenutku gostoprimljivog klicanja, zaustavio, i, gledajuci u Jerusalim, zaplakao nad ovim gradom. Ulaskom Hristovim u Jerusalim zaista i zapocinje ostvarenje carstva Njegovog, ali to nije ustolicenje na zemaljski presto sa naoruzanom vojskom vec carstvo ljubavi i mira, koje ce da zavlada u srcima ljudi, zena i bezazlene djece. Hristos je proglasen za cara, ali ne onako kako svijet obicno razumijeva carstvo. Do dana danasnjeg i za uvijek, Hristos je car, jer Njegovo je carstvo ovdje. A ako je On car, a mi njegovi podanici, onda ovaj odnos zahtijeva od nas izvjesne obaveze. Kao pravoslavni hriscani, mi treba da postujemo naseg Cara. On trazi najprije poslusnost nasih srca; od nas se ocekuje da ga ljubimo, a u izrazaju te ljubavi mi treba da ljubimo jedni druge.

  Kao sljedbenici carevi, mi Ga moramo slusati. On nam je dao zakone i zapovjesti. I samo u onoj mjeri u kojoj smo Mu odani, onoliko koliko Ga ljubimo, bice nam uzvracena i naklonost Njegova. Poslusnost i ljubav su nerazdvojive osobine. Ostajuci vjerni Hristu, mi smo sa Njim a On sa nama, i onda kad se borimo protiv grijeha i svega sto dolazi od satane i satanske sablazni.

  Hristos nije dosao u Jerusalim da bude proglasen za cara zemaljskog vec da strada za nas. Zato i Cvjetnu nedelju treba da sagledavamo u odnosu na Veliki petak i na Vaskrs. U tom smislu, o Hristu se sadrzajno govori u znacajnim molitvama Strasne nedjelje. Molitva Pravoslavne crkve, koja se cuje ovih dana za vrijeme sluzbi, najbolje odslikava ovaj dogadjaj: Danas nas je blagoslov Duha Svetoga zblizio i mi svi podizemo Tvoj Krst, govoreci: Blagosloven je onaj koji dolazi u ime Gospodnje. Osana na visini!

  Rijec Boga Oca, Sin koji je vjecan, ciji je prestol na nebesima a cije je podnozje zemlja, danas se ponizio, dolazeci na magaretu. Zato su ga mladi hvalili, noseci u svojim nevinim rukama palmove grancice i cvijece, klicuci: Blagosloven je On, koji dolazi, Car izrailski! Pridjimo i mi danas, kao novi Izrail, Crkva (bivsih neznabozaca), i uskliknimo sa prorokom Zaharijom: Raduj se kceri Sionova, usklikni kceri Jerusalima, jer tvoj Car ulazi. On je blag, krotak, ponizan i On je Spasitelj od grijeha.

  Raduj se i budi veseo, grade Sionu. Budi radosna i vesela Crkvo Bozija, jer, gle, Spasitelj ulazi u Jerusalim da obistini rijeci Svetog pisma: Osana na visini, blagosloven si Ti koji posjedujes velike milosti; smiluj se na nas. Amin.

Prota Stevan Stojsavljevic,
paroh istocnohamiltonski