|
Sveto
Jevandjelje slikovito prikazuje ulazak naseg Gospoda i Spasa Isusa Hrista u
Jerusalim. Hristos je najprije vaskrsao Lazara iz mrtvih; odrzana je oprostajna
vecera u Vitaniji. Masa naroda je dosla da vidi Hrista i Lazara, a mnogi su
zatim otputovali u Jerusalim za jeverejski praznik Pashe (uspomene na
oslobodjenje od egipatskog ropstva). Brzo se proculo da je Hristos na putu za
Jerusalim. Mnostvo naroda reaguje sa velikim odusevljenjem. Dolaze sa grancicama
i cvijecem, masu i pozdravljaju Hrista rijecima "Osana
(Spasi) vo visnjih"
- blagosloven je car jevrejski koji dolazi u ime Gospodnje. Apostoli dovode
magare kako bi Hristos pobjedonosno ujahao u grad. U tom momentu cuje se
klicanje i radosno pjevanje mase: narod proglasava Hrista za cara.
Mnogi su prisutni
mislili da ce Hristos osloboditi Jevreje od rimskog ropstva i da ce sebe stvarno
proglasiti carem zemaljskim. Zato se Hristos, u jednom trenutku gostoprimljivog
klicanja, zaustavio, i, gledajuci u Jerusalim, zaplakao nad ovim gradom. Ulaskom
Hristovim u Jerusalim zaista i zapocinje ostvarenje carstva Njegovog, ali to
nije ustolicenje na zemaljski presto sa naoruzanom vojskom vec carstvo ljubavi i
mira, koje ce da zavlada u srcima ljudi, zena i bezazlene djece. Hristos je
proglasen za cara, ali ne onako kako svijet obicno razumijeva carstvo. Do dana
danasnjeg i za uvijek, Hristos je car, jer Njegovo je carstvo ovdje. A ako je On
car, a mi njegovi podanici, onda ovaj odnos zahtijeva od nas izvjesne obaveze.
Kao pravoslavni hriscani, mi treba da postujemo naseg Cara. On trazi najprije
poslusnost nasih srca; od nas se ocekuje da ga ljubimo, a u izrazaju te ljubavi
mi treba da ljubimo jedni druge.
Kao sljedbenici
carevi, mi Ga moramo slusati. On nam je dao zakone i zapovjesti. I samo u onoj
mjeri u kojoj smo Mu odani, onoliko koliko Ga ljubimo, bice nam uzvracena i
naklonost Njegova. Poslusnost i ljubav su nerazdvojive osobine. Ostajuci vjerni
Hristu, mi smo sa Njim a On sa nama, i onda kad se borimo protiv grijeha i svega
sto dolazi od satane i satanske sablazni.
Hristos nije dosao
u Jerusalim da bude proglasen za cara zemaljskog vec da strada za nas. Zato i
Cvjetnu nedelju treba da sagledavamo u odnosu na Veliki petak i na Vaskrs. U tom
smislu, o Hristu se sadrzajno govori u znacajnim molitvama Strasne nedjelje.
Molitva Pravoslavne crkve, koja se cuje ovih dana za vrijeme sluzbi, najbolje
odslikava ovaj dogadjaj: Danas nas je blagoslov Duha Svetoga zblizio i mi svi
podizemo Tvoj Krst, govoreci: Blagosloven je onaj koji dolazi u ime Gospodnje.
Osana na visini!
Rijec Boga Oca, Sin
koji je vjecan, ciji je prestol na nebesima a cije je podnozje zemlja, danas se
ponizio, dolazeci na magaretu. Zato su ga mladi hvalili, noseci u svojim nevinim
rukama palmove grancice i cvijece, klicuci: Blagosloven je On, koji dolazi, Car
izrailski! Pridjimo i mi danas, kao novi Izrail, Crkva (bivsih neznabozaca), i
uskliknimo sa prorokom Zaharijom: Raduj se kceri Sionova, usklikni kceri
Jerusalima, jer tvoj Car ulazi. On je blag, krotak, ponizan i On je Spasitelj od
grijeha.
Raduj se i budi
veseo, grade Sionu. Budi radosna i vesela Crkvo Bozija, jer, gle, Spasitelj
ulazi u Jerusalim da obistini rijeci Svetog pisma: Osana na visini, blagosloven
si Ti koji posjedujes velike milosti; smiluj se na nas. Amin.
Prota
Stevan
Stojsavljevic,
paroh istocnohamiltonski
|