Mnoga se tajna i simbolika stekla u ovom dogadjaju: Presveta Bogorodica je bila u Nazaretu kad joj je arhangel Gavril javio radnu vijest da ce roditi Spasitelja svijeta. "Nazaret" znaci "osvecenje"; dolaskom Hristovim svijet se osvecuje. Ovaj dogadjaj se zbiva u mjesecu martu kad je svijet stvoren, kad se, vidimo, priroda preporodjava; dolaskom svojim Hristos je preporodio svijet. Cusmo pocetak danasnjeg svetog Jevandjelja: "A u sesti mjesec posla Bog andjela Gavrila u galilejski grad po imenu Nazaret" (Lk. 1, 26). Ovaj izraz "sesti mjesec" odnosi se na sesti mjesec od zaceca sv. Jovana Krstitelja. Sv. Jovan Krstitelj zacet je u vrijeme ljetnje ravnodnevice, kad dan pocinje da kraca a noc da nadvladava, i predstavlja sobom Stari zavjet, a Hristos je zacet kad svjetlost, dan osvaja. On je sam svjetlost i sa njim nastupa blagodatna era hriscanske svjetlosti.

  "Sve su okolnosti danasnjeg dana cudnovate, ali je najvece cudo djeva koja je u isto vrijeme i mati. No i to najvece cudo savrseno odgovara velikoj tajni danasnjeg praznika. Jer Spasitelj Isus Hristos, postajuci covjekom i ostajuci Bogom, postao je ono sto nije bio i ostao je ono sto je bio; pa i djeva Marija postajuci mati i ostajuci djeva, postala je ono sto nije bila i ostala je ono sto je i bila! Spasitelj je Sin, rodjen bez oca; a i djeva Marija jeste mati rodivsi bez muza. I zaista vrlo je velika razlika izmedju Boga i covjeka, ali Spasitelj Bog, postavsi covjekom nije prestao biti Bogom, no takodje je velika razlika izmedju djeve i matere pa i djeva, postavsi materom nije prestala biti djevom" (Firmilijan, Tumacenje Jevandjelja).

  Danasnjim danom uspostavlja se natprirodna veza dviju priroda: bozanske i covjecanske, koje su se, zbog pada i grijeha ljudskog, bile jako udaljile jedna od druge. Silazak Hristov u ovaj svijet bio je neophodan radi spasenja ljudi. Pod teretom grijeha ljudi su klecali hiljadama godina. Razvrat je bio rasprostranjen na zemlji. Nikakvih moralnih principa ljudi se vise nisu drzali. Nikakve autoritete nisu postovali. Nijedna institucija nije vise bila zdrava; brak se skrnavio, porodica razorena, drustvo trulo. To najbolje opisuje sveti apostol Pavle u poslanici Rimljanima podsjecajuci ih na stanje koje je do Hristove pojave bilo kod njih. "Jer iako su Boga poznali, kaze apostol Pavle, nisu ga kao Boga proslavili, niti zahvalnost pokazali, nego svojim mislima padose u nistavnu varku, te potamnje njihovo nerazumno srce. Postali su ludi govoreci da su mudri, pa zamijenise slavu besmrtnoga Boga slikom i prilikom smrtnog covjeka, i ptica, i cetvoronoznih zivotinja, i gmizavaca. Bog ih je zato sa prohtjevima njihovih srca predao u necistotu, da medjusobno obescascuju svoja tjelesa, oni koji su lazju zamijenili Bozju istinu, postovali i klanjali se tvorevini umjesto tvorcu, koji je blagosloven dovijeka, amin. Zato ih je Bog prepustio smrtnim strastima; njihove zene zamijenise prirodno opstenje neprirodnim, a isto tako ljudi ostavise prirodno opstenje sa zenom i u svojoj pozudi raspalise se jedan na drugoga, tako da ljudi s ljudima cine sram i na sebi primaju zasluzenu platu za svoju zabludu. I posto se nisu potrudili da upoznaju Boga, Bog ih je prepustio njihovom izopacenom umu - da cine sto ne prilici, oni, koji su ispunjeni svakom nepravednoscu, zlocom, lakomstvom, nevaljalstvom, puni zavisti, ubistva, svadje, lukavstva, zlocudnosti, dosaptavaci, opdaci, bogomrsci, siledzije, oholi ljudi, razmetljivci, pronalazaci zala, nepokorni roditeljima, nerazumni, nepouzdani, bez ljubavi, nemilosrdni; oni znaju Bozju pravdu da oni koji tako sta cine zasluzuju smrt, pa ipak ne samo sto to cine, nego odobravaju i drugima koji cine" (Rim. 1, 21-32). Poslije svega sto iz usta apostola Pavla cusmo o ljudima njegova vremena, jasno nam je koliko je bilo neophodno da se Gospod Isus Hristos pojavi medju ljude. Jedino je Bog mogao preporoditi ljude ogrjezle u grijehu poput ovih o kojima govori apostol Pavle. I Gospod Isus Hristos je to ucinio. Od vukova postala su jagnjad, od gonitelja smireni, od nepostenih posteni, od nevjernih vjerni. Sa Hristom, nastupilo je novo vrijeme, vrijeme preporoda i novo doba. Zato Njegovo rodjenje, koje nam je danas objavljeno, predstavlja pocetak novog doba.

  Sad su nam jasni velicina i znacaj ovog praznika i shvatamo potpuno koliko je bila blaga i radosna vijest koju je arhangel Gavril objavio ljudima preko Presvete Bogorodice i uvijek djeve Marije. Neka bi ova blaga jevandjelska vijest donijela sa sobom jos puno radosnih vijesti u nasim zivotima u Hristu Isusu. Amin.

Protojerej-stavrofor Vasilije Tomic,
paroh prvi torontski