SRPSKA PRAVOSLAVNA
EPARHIJA KANADSKA
THE SERBIAN ORTHODOX
DIOCESE OF CANADA
 
Tema nedelje
Vidovdan - Veliki petak nase istorije
 
  Svaki narod ima posebne dane svoje istorije, dane kojih se seca, koje voli i koje vise nego druge smatra svojim. To su najcesce dani trijumfalnih pobeda ili velikih dogadjaja, ali, avaj, i dani osvajanja tudjeg ili porobljavanja drugih. Mi, Srbi, razlikujemo se od mnogih drugih krstenih i nekrstenih naroda i po tome sto smo najveci poraz svoje istorije uzeli kao svoj najsvetiji dan. To je nas, srpski, Vidovdan, Veliki petak nase istorije.

  Vidovdan je i dan nase Crkve, i dan nase nacije, i dan nase istorije. On je velik dan Crkve i po tome sto nase Kosovo potvrdjuje da je srpski pravoslavni narod od Svetog Save do kosovske katastrofe bio duhovno sazreo, toliko prosvecen Jevandjeljem, da je bio spreman za Veliki petak svoje istorije. Jedan ceo narod na celu sa svojim cestitim Knezom prineo je sebe u neravnoj bici na oltar istine, krsta i slobode. Ceo jedan narod vise je voleo casnu fizicku smrt nego pokoravanje osvajacu koji je pretio slovodi ne samo Srbije nego i Evrope.

  Kada danas proucavamo nas srpski Vidovdan, kada nasu kosovsku Golgotu proanaliziramo, videcemo da je nasa sudbina do veka Kosovo, sa tom razlikom sto se onda Evropa, na celu sa Parizom, na netacanu vest o srpskoj pobedi, radovala, a danas smo ostavljeni i zaboravljeni od svih.

  Vidovdan je praznik nase nacije. U etici Vidovdana srpski narod je odnegovan. Vidovdan je nasoj naciji dao pecat, sudbinu i ulogu u ovom delu sveta i znacaj u istoriji Balkana i Evrope, a preko njih u opstoj istoriji covekovoj. Iza prve golgote nase nacije, sledili su vekovi umiranja i nastajanja, uzdizanja iponovnog padanja, mnogo dana slicnih Vidovdanu. Ali sve te muke kroz koje je nas narod prolazio, sva stradanja koja je trpeo, podnosio je u uverenju da posle svake pravedne golgote, iza svakog Velikog petka, dolazi Vaskrsenje. To je vekovna vera nase pravoslavne duse, vera praotaca i otaca, i vera nasa.

  Nase srpsko Kosovo dalo je i obelezje celoj nasoj istoriji i nasoj narodnoj kulturi. Kosovo je opevala narodna pesma. Kosovo je oplakala narodna dusa. Kosovo je nadahnjivalo i jos nadahnjuje brojne stvaraoce nase kulture. Njegova etika - etika prinosenja i zrtve - postala je i nasa etika. Smenjuju se vekovi, covek menja svoje poglede na svet i na zivot. Pred covekom iz decenije u deceniju pucaju novi vidici sa novim sagledavanjima vecnih tajni sveta i zivota. Ali etika Kosova, naseg Vidovdana, ostaje uvek nepromenjena. Pitate zasto? Zato sto se izvorne istine sveta i zivota nikada nece izmeniti, bez obzira na promenljivost ljudskih misljenja i bez obzira na covekovo cesto protivljenje istini. Zrtva ce uvek ostati najsvetiji domet zivota. Zivot covekov uvek ce se ispunjavati i osmisljavati prinosenjem zivota za ideale, za svete istine koje je Bog utkao u osnove ovoga sveta, u nasu dusu, u nasu savest. Uvek ce imati svoj vrhunski smisao Spasiteljeva poruka da nema vece ljubavi od one kada neko daje sebe za bliznjega svoga.

  Mi zivimo danas sirom Novoga sveta. Promenili smo sredinu, navikli se na nove obicaje, primili drugi nacin zivota i sistem rada. Ali ostala je u nama neimenjena srpska dusa, sacuvali smo svima nama zajednicko srpsko Pravoslavlje koje se odlikuje divnim verskim obicajima sto ih je kroz vekove uoblicavala Jevandjeljem prosvecena srpska dusa. Evo nas danas, o Vidovdanu, u osvoj svetoj obitelji, proslavljajuci Ga i sesajusi se s molitvama i velikim pijetetom dusa kosovskih vitezova i svih drugih Srba koji su pali za Krst casni i slobodu zlatnu - od Kosova do najnovijih dana, na celu sa velikim kosovskim mucenikom svetim Knezom Lazarom. Za sve te zrtve mi danas ovde uznosimo tople molitve Gospodu Bogu, radi spasenja njihovih dusa u Carstvu nebeskom. Onom istom Carstvu kome se sveti Knez privoleo na Kosovu Polju, a koje je uvek i doveka.

  Nase molitve i crkvene pesme pracene zvucima manastirskih zvona, zajedno sa mirisom tamjana, svecama, kandilima i svim drugim crkvenim blagoljepijem, cine jedan divan duhovni venac njima posvecen radi zahvalnosti i duznosti nase prema njima. To je najlepsi venac koji im darujemo. On nije ispleten od vestackih ili sveze mirisljavih ruza koje venu, vec od neprolaznih Bozanskih istina koje govore o vecnosti njihovih dusa.

  Neka nas nadahnu svetli primeri predaka da i mi, njihovi potomci, u casovima sumnje, straha i kolebanja, budemo hrabri da se odlucimo za pravdu a protiv nepravde, za istinu a protiv lazi, za slobodu a protiv ropstva, za vecite duhovne vrednosti i za Carstvo nebesko a protiv sebicnih interesa i varljivih nada na ovozemaljskom putu. Neka je slava svim Srbima palim za veru i otacastvo.

Prota Prvoslav Puric
treci paroh torontski

 
Copyright © 1998 by
Serbian Orthodox Diocese of Canada
Sugestije mozete slati na: vladika@istocnik.com