|
Svaki
narod ima posebne dane svoje istorije, dane kojih se seca, koje
voli i koje vise nego druge smatra svojim. To su najcesce dani
trijumfalnih pobeda ili velikih dogadjaja, ali, avaj, i dani
osvajanja tudjeg ili porobljavanja drugih. Mi, Srbi, razlikujemo
se od mnogih drugih krstenih i nekrstenih naroda i po tome sto
smo najveci poraz svoje istorije uzeli kao svoj najsvetiji dan.
To je nas, srpski, Vidovdan, Veliki petak nase istorije.
Vidovdan
je i dan nase Crkve, i dan nase nacije, i dan nase istorije. On
je velik dan Crkve i po tome sto nase Kosovo potvrdjuje da je
srpski pravoslavni narod od Svetog Save do kosovske katastrofe
bio duhovno sazreo, toliko prosvecen Jevandjeljem, da je bio
spreman za Veliki petak svoje istorije. Jedan ceo narod na celu
sa svojim cestitim Knezom prineo je sebe u neravnoj bici na
oltar istine, krsta i slobode. Ceo jedan narod vise je voleo
casnu fizicku smrt nego pokoravanje osvajacu koji je pretio
slovodi ne samo Srbije nego i Evrope.
Kada
danas proucavamo nas srpski Vidovdan, kada nasu kosovsku Golgotu
proanaliziramo, videcemo da je nasa sudbina do veka Kosovo, sa
tom razlikom sto se onda Evropa, na celu sa Parizom, na netacanu
vest o srpskoj pobedi, radovala, a danas smo ostavljeni i
zaboravljeni od svih.
Vidovdan
je praznik nase nacije. U etici Vidovdana srpski narod je
odnegovan. Vidovdan je nasoj naciji dao pecat, sudbinu i ulogu u
ovom delu sveta i znacaj u istoriji Balkana i Evrope, a preko
njih u opstoj istoriji covekovoj. Iza prve golgote nase nacije,
sledili su vekovi umiranja i nastajanja, uzdizanja iponovnog
padanja, mnogo dana slicnih Vidovdanu. Ali sve te muke kroz koje
je nas narod prolazio, sva stradanja koja je trpeo, podnosio je
u uverenju da posle svake pravedne golgote, iza svakog Velikog
petka, dolazi Vaskrsenje. To je vekovna vera nase pravoslavne
duse, vera praotaca i otaca, i vera nasa.
Nase
srpsko Kosovo dalo je i obelezje celoj nasoj istoriji i nasoj
narodnoj kulturi. Kosovo je opevala narodna pesma. Kosovo je
oplakala narodna dusa. Kosovo je nadahnjivalo i jos nadahnjuje
brojne stvaraoce nase kulture. Njegova etika - etika prinosenja
i zrtve - postala je i nasa etika. Smenjuju se vekovi, covek
menja svoje poglede na svet i na zivot. Pred covekom iz decenije
u deceniju pucaju novi vidici sa novim sagledavanjima vecnih
tajni sveta i zivota. Ali etika Kosova, naseg Vidovdana, ostaje
uvek nepromenjena. Pitate zasto? Zato sto se izvorne istine
sveta i zivota nikada nece izmeniti, bez obzira na promenljivost
ljudskih misljenja i bez obzira na covekovo cesto protivljenje
istini. Zrtva ce uvek ostati najsvetiji domet zivota. Zivot
covekov uvek ce se ispunjavati i osmisljavati prinosenjem zivota
za ideale, za svete istine koje je Bog utkao u osnove ovoga
sveta, u nasu dusu, u nasu savest. Uvek ce imati svoj vrhunski
smisao Spasiteljeva poruka da nema vece ljubavi od one kada neko
daje sebe za bliznjega svoga.
Mi
zivimo danas sirom Novoga sveta. Promenili smo sredinu, navikli
se na nove obicaje, primili drugi nacin zivota i sistem rada.
Ali ostala je u nama neimenjena srpska dusa, sacuvali smo svima
nama zajednicko srpsko Pravoslavlje koje se odlikuje divnim
verskim obicajima sto ih je kroz vekove uoblicavala Jevandjeljem
prosvecena srpska dusa. Evo nas danas, o Vidovdanu, u osvoj
svetoj obitelji, proslavljajuci Ga i sesajusi se s molitvama i
velikim pijetetom dusa kosovskih vitezova i svih drugih Srba
koji su pali za Krst casni i slobodu zlatnu - od Kosova do
najnovijih dana, na celu sa velikim kosovskim mucenikom svetim
Knezom Lazarom. Za sve te zrtve mi danas ovde uznosimo tople
molitve Gospodu Bogu, radi spasenja njihovih dusa u Carstvu
nebeskom. Onom istom Carstvu kome se sveti Knez privoleo na
Kosovu Polju, a koje je uvek i doveka.
Nase
molitve i crkvene pesme pracene zvucima manastirskih zvona,
zajedno sa mirisom tamjana, svecama, kandilima i svim drugim
crkvenim blagoljepijem, cine jedan divan duhovni venac njima
posvecen radi zahvalnosti i duznosti nase prema njima. To je
najlepsi venac koji im darujemo. On nije ispleten od vestackih
ili sveze mirisljavih ruza koje venu, vec od neprolaznih
Bozanskih istina koje govore o vecnosti njihovih dusa.
Neka
nas nadahnu svetli primeri predaka da i mi, njihovi potomci, u
casovima sumnje, straha i kolebanja, budemo hrabri da se
odlucimo za pravdu a protiv nepravde, za istinu a protiv lazi,
za slobodu a protiv ropstva, za vecite duhovne vrednosti i za
Carstvo nebesko a protiv sebicnih interesa i varljivih nada na
ovozemaljskom putu. Neka je slava svim Srbima palim za veru i
otacastvo.
Prota
Prvoslav Puric
treci paroh torontski
|