Pise: protojerej-stavrofor Vasilije Tomic

  Nedavno mi je, iz Kancelarije za inostrane poslove Srpske pravoslavne crkve u Americi i Kanadi, elektronskom postom, proslijedjen clanak - ili, bolje reci, manifest, deklaracija, proklamacija - naseg "djetica", Nikole Rajkovica.

  Ovo socinjenije mladog Rajkovica ima dvostruku tezinu: autora i onih koji, svakako u jednomisliju s njim, njegove misli sire i proslijedjuju.

  Kao kratak predgovor tekstu, data je, u nekoliko recenica, biografija autora, Nikole Rajkovica, i veli se koje je sve skole zavrsio, cime je slavu stekao i, sto, samom Nikoli tezinu daje, u kojoj se sada funkciji pojavljuje. Nikolu Rajkovica je Vlada, dvostruko bivse, Jugoslavije imenovala u Savjet dijaspore, da predstavlja sve nas Srbe Kanade.

  Clanak "Srpstvo u 21. vijeku", Nikola je pisao u tom svojstvu, prvog Srbina Kanade. Ja sada, i ovom prilikom, uza sve postovanje Nikoline licnosti i njegovih neospornih vrijednosti, saopstavam da nisam saglasan sa bas svim njegovim stavovima iznijetim u tom hrabro naslovljenom tekstu, i ovim putem, javno, uskracujem Nikoli pravo da u moje ime govori.

  I odmah da kazem, zasto.

  Nikola Rajkovic je natovario Srpstvo na svoja mladjana pleca, gura ga i tegli u 21. vijek. Medjutim, to Nikolino Srpstvo i nema bas neku tezinu. Negdje usput, on, ili neko od njegovih, izgubio je, po meni, i po mnogima, vjerujem, dvije najvaznije stvari koje Srpstvo cine onim sto ono, jos uvijek, Bogu hvala, jeste i treba da bude. U Nikolinom vidjenju Srpstva 21. vijeka nema srpske vjere ni jezika. Samo na jednom jedinom mjestu, i to u kontekstu sta Srbe dijaspore za bivsu otadzbinu vezuje, on pominje religiju. Ne, dakle, Pravoslavlje i, daleko bilo, srpsko Pravoslavlje, nego samo religiju. "Srb je mio koje vjere bio". Ne pominjuci vjeru, Nikola na vise mjesta, i neuporedivo cesce, pominje globalizaciju. Valjda bi zbog te "globalizacije" trebalo iz prtljaga Srpstva 21. vijeka izbaciti vjeru, da bi se u taj, globalni i razhriscanjeni, svijet lakse uslo.

  Ja sam svestenik i normalno bi bilo da, nadugo i nasiroko, razvezem cemu nas je dovelo nase doskorasnje obezvjereno putovanje kroz 19. i 20. vijek. Da ne bi to na "popovanje" licilo, ja cu sve svoje tuzne i turobne misli da svedem na jednu jedinu: Srpski narod, i Srpstvo, ako hocete, ne bi trebalo da zuri ni u koji vijek dok se pokajnicki ne vrati dva vijeka unazad, do vremena ispred Vuka i Dositeja, preispita svoje staze i putovanja, i uvidi na kojoj je raskrsnici nesrecnoj skrenuo put "globalizacije" i Jevrope; da se na tu tacku vrati i svoje istorijske greske preispita i okaje; svojim, vizantijskim - pravoslavnim - korijenima se vrati, pa odatle da krene kuda jedino krenuti moze.

  U istoj mjeri, u kojoj me je zaboljelo Nikolino vidjenje obezvjerenog Srpstva 21. vijeka, zaoboljelo me i njegovo putovanje Srpstva u 21. vijek bez srpskog jezika. Pitam sebe, i sve ostale: da li na ovoj gresnoj planeti, Zemlji, postoji jedan jedini narod, ma iz kakve Tunguzije dolazio, koji ce tako javno, i bezobrazno, da se okrene protiv svog sopstvenog jezika, kao sto mi, Srbi, cinimo? Hvala dragom Nikoli, i svim njegovim istomisljenicima, na svim drugim "vrijednotama"njegovog, globalistickog Srpstva, ako u njemu nema moje srpske pravoslavne vjere i moga srpskog jezika. Mogu mi do u duge sate pricati i tvrditi da se moze biti Srbin bez srpske vjere i srpskog jezika, ali ja im to necu primiti. Nemam pravo na to. Onaj covjek koji za sobom porusi mostove, koji ga sa njegovom maticom, vjerom i kulturom, povezuju; koji sa svojim rodjacima, rodjenom bakom i dekom; sa svojim narodom ne moze da opsti; koji nad molitvom i pjesmom svog naroda ne moze da zaplace, njega rane roda njegovog ne bole; on prestaje da bude dio tog naroda.

  Ne ulazim u to kako i na osnovu cega se biraju oni koji nas kojekuda predstavljaju. Vlada Jugoslavije ima pravo da imenuje koga god hoce na bilo koje i kakve funkcije, ali niko, i ponavljam, niko, nema pravo da daje sveopste razrjesenje i oprostaj dijelu srpskog naroda, ma gdje on bio, od obaveze, znanja i voljenja srpske vjere i srpskog jezika; sada, i uvijek, i vo vjeki vjekov. Amin.