Razmisljao sam, kako haljine mogu nekoga na bezboznost podsticati. Tek sada, sa svom ovom bestidnom raspojasanoscu modnih blesavosti i bezobrazluka, uvidjam kako haljine - muske i zenske, svejedno - mogu biti razvratne i bogohulne.

  U prvoj glavi Prve knjige Mojsijeve, gdje se govori o ustrojavanju svijeta, ovoga i onoga, veli se lijepo i jasno da je Gospod Stvoritelj, na kraju svega stvorenog, sazdao "covjeka po oblicju svojemu, po oblicju Bozijem stvori ga; musko i zensko stvori ih" (1. Mojs. 6, 19).

  Sadasnja moda agresivno nasrce na lik Bozji u covjeku, razoblicava ga i preoblicava ga u suparnika Bozjeg. Nije to nimalo slucajno, ne zavaravajmo se. To, na kraju krajeva, vodi ka tome da kad se Antihrist pojavi, koji ce cuda ciniti ali mu lice nece blagoscu sijati, bude lakse primljen i prihvacen. Davno je proslo vrijeme Sneguljica i Crvenkapica, i inih, plemenitih i lijepih bajki; sad se djeci namecu nespodobe i rugobe, dovedene od koje kuda, i iz podnebesja, tako da te rugobe postaju svakodnevni pratioci i drugovi nase djece i unucadi. Vec odavno ne gledam televiziju a kad mi se desi da, i za trenutak, ta cudovista vidim, uzasavam se pred tom podvalom koja nam se, od malih nogu, servira. (Ne cini mi se slucajnim da, iza americkih borbenih aviona, slijecu u duse okupiranih produkti demosnke americke (ne)kulture).

  Isto tako, bezobzirno i napadno, danasnji modni trendovi precrtavaju tu, od Boga zacrtanu razliku izmedju muskog i zenskog; preodjevajuci musko u zensko i zensko u musko. "Unisex" je tvorevina ovog doba, sumanutog.

  "Idu dvoje, ne poznajem ko je", pjeva jedna lijepa sumadijska pjesma. "Ne poznajem ko je" - misli se na to da se ne pozneje: ko su, ciji su, odakle su. Nekad se to, Bogu hvala, sve znalo i pratilo. Danas, medjutim, kad idu dvoje, zaista se ne poznaje ko su: ko je od njih musko a ko je zensko. Koliko puta se osjetimo nelagodno kad uvidimo da je ona spodoba, koja bi trebalo da bude musko, jer nosi kratko podsisanu frizuru - u skorije vrijeme do glave osisana - u stvari zensko, a jado, s dugom kosom, repicem i masnicom, i mendjusama o uveta objesenim, i pantalonama do ispod koze zategnutim, trebalo bi da je "musko". Eto Gospodu Stvoritelju prkosa!

  Gledam zensku djecu, obnazenih stomaka, kako u ledene zimske dane (i noci) robuju modi i pitam se, kad ce i kakvo ce cedo na svijet to dijete, kasnije, donijeti. Ne pada mi na pamet da je i ovo slucajno i bezazleno. Modni "kreatori" od nekoga, ko se djavolskim poslom "planiranja rasta covjecanstva" bavi, dobijaju zadatak da izume takve farmerke u koje, kad jedno zensko celjade hoce da udje, mora da pozove i tatu i mamu da je nekako u farmerke utegnu da ni koracati ne moze. U tako, utegnuto i stijesnjeno, stvorenje nikakav se ljudski zametak zametnuti ne moze. A ako i to nije dovoljno, cini se sve da bubrezi i materica, i svi unutrasnji organi premrznu i obole pa eto duple vajde: doktorima i apotekarskim kompanijama posla do guse a radosnog djecjeg zamora na ovoj gresnoj planeti sve manje.

  Jos je davnih dana, i u njegovo, ipak, bezazleno vrijeme, Vladika Nikolaj ukazao na komercijalni efekat ondasnjih modnih trendova. Receno za juce, jos vise vrijedi za danas. "Oni sto izmisljaju modu, i namecu je lakovernom svetu, misle iskljucivo o parama. Pri toj svojoj trgovackoj raboti ne pomisljaju na kulturu i prosvecenost ni koliko zaba na zvezde. To su obicni velikovarsoski varvari, koji na lukav nacin dolaze do para... Iscrpljena duha do jehticavosti u izmisljanju nove mode, oni su u nase dane poceli nametati zenskom svetu takav kroj odela kakav se kosi sa najobicnijim pojmovima pristojnosti stida kao i sa prostim pravilima zdravlja i domacinstva. No zar se njih tice moral sveta, i karakter ljudi, i stid devojacki, i zdravlje nacije, i male penzije matera? Pare i samo pare - to je pobuda i cilj modnih tvorevina tih trgovaca i vojske njihovih agenata".

  Dobri nas Vladika! U danasnje dane, on bi morao ici i dalje i dublje u procjeni namjera "tih trgovaca i vojske njihovih agenata". Danas je "muska" moda jednako besramna, i, rekao sam vec, bogoborna, kao i zenska. "Iscrpljeni do jehticavosti u izmisljanju nove mode", tzv. kreatori nalaze inspiraciju u Svetom pismu! Ali ne da budu satrudnici Bozji u dooblikovanju tvorevine Bozje nego bas Bogu na suprot, namecu masi neukus i besram. Prije neku godinu, pojavise se muske glave, u krug osisane. Preko noci, i stari i mladi glave svoje nagrdise. "Ne strizite kose svoje ukrug, ni grdite brade svoje" (3. Mojs. 19, 27), naredjuje Gospod. Eto "kreatoru" ideje kako Gospodu da prkosi.

  "Ne udarajte na se kakvih biljega" (3. Mojs. 19, 28), opet naredjuje Gospod. Evo ideje bogoborcima da citavu industriju obiljezavanja masa razviju. Dok ne nauci ni prvo slovo da svojom djecjom rucicom izveze, dijete dobije bezbroj prilika da se svo stikerima izlijepi i po svome tijelu neke nespodobe i rugobe ocrta i utisne. Pogledajte oko sebe: na sve strane ljudi - medijske licnosti, rok-pjevaci, narocito, unakazeni nekakvim zmijurinama, djavolima, simbolima.

  Povedete dijete na kakvo djecje zbivanje, utisnu mu pecat u ruku. Kao da nije bilo, i nema, drugih nacina prodaje ulaznica. Podje li vas sin ili kcerka na kakvu zabavu, u klub, i koje kuda, i tamo dobije pecat na ruku. I gdje god da se krene, svuda pecati. Lijepo. Kad Antihrist pristigne sve spremno za njega. Ljudi od malih nogu, pripremljeni i sredjeni za primanje njegovog pecata. Pecat vise ili manje, vrlo vazno, reci ce.

  Otvorite, opet, Prvu knjigu Mojsijevu, glavu 35, i procitajte 4. stih pa ce vam biti jasno otkuda "kreatorima" ideja da muskarce obiljeze mindjusama.

  Biblijski, dakle, Bozji uzor zenske ljepote: "kosa na glavi kao carska porfira, u bore nabrana", je upravo povod da prekrojitelji Bozje tvorevine dodju na misao da zensku kosu do glave ostrizu. Ako bi po njihovom do kraja bilo, u danasnje vrijeme ne bi bilo Marije, sestre Lazareve, da Gospoda mirom pomaze, noge njegove suzama okvasi i kosom glave svoje da ih otre (Lk. 7, 37-38). Za to vrijeme bi kose muskih, cvoravih i boravih, glava do ispod pojasa leprsale. "Zar vas i sama priroda ne uci da je muzu sramota ako ima dugacku kosu - pita nas apostol Pavle. A zeni je slava ako ima dugacku kosu. Jer je kosa data umjesto pokrivala" (1. Kor. 11, 14-15).

  Evo, i ovdje odgovora zasto po njima mora suprotno da bude. Nece zena pokrivalo, znak pokornosti pa makar to i sami Bog naredjivao.

  I kroz ovo ludilo, i mnoga druga, koja nam se spremaju, mi, koji smo se Hristovim imenom oznacili, treba da podjemo, koliko je moguce, neoskrvnjeni i neokrnjeni. Nasuprot svom ludilu oko nas, moramo da cuvamo lik Bozji u nama. Samo ono sto je unutra u nama, ono vrijedi i po tome cemo biti sudjeni. Spoljni okvir i sud ionako propada i raspada se. Moralna lepota, lepota duse, srca i karaktera svetli i kroz najruznije lice covecije. Nikad unuce ne vidi svoju babu ruznom. Kroz smezurano i potamnelo lice starice sija ljubav i zbog te ljubavi unuk vidi lepotu svoje bake. To je lepota koja se povecava srazmerno rugobi telesnoj. Sto ruznika kesa, to dragocenije zlato u toj kesi. Jer sama telesna lepota, recimo, jednog idiota ili nevaljalih zena jesu pozlacena vrata na svinjcu. U ovom kratkom hadziluku na zemlji mi smo, kao hriscani, pozvani da hitno punimo svoj telesni omot - bez obzira na spoljasnost - "duhovnim zlatom kojim se nebo kupuje" (Vladika Nikolaj).

Protojerej-stavrofor Vasilije Tomic,
prvi paroh torontski