Zasluzimo zastitu Majke Bozje

  Sabrasmo se u nas sveti hram da se molitveno sjetimo Presvete Vladicice nase, Bogorodice, da svoje zivote i sudbine, nasa bica i bica nasih dragih predamo njoj na brigu, zastitu i staranje. Svaka majka ima veliko srce u koje smjesti svu djecu njenu i svu djecu djece svoje, a Majka nad majkama, Bozja majka, ima srce da u njega smjesti sav svijet. To je Mater Bozja cinila, cini, a mi joj se molimo da i na dalje stiti nas i ovaj grjesni svijet kojim hodimo.

  Zaista su mnogi i neprebrojivi slucajevi kada je Presveta Bogorodica zastupala i stitila ljude svoje. Zivoti svetih i zivot Crkve hriscanske ispunjeni su cudima milosti Bozje i Presvete Bogorodice. Trebalo bi da se mi u vecoj mjeri osjetimo hriscanima i da nas taj osjecaj pripadnosti Hristu i Krstu uputi na dublje proucavanje nase vjere i crkvene istorije.

  Danasnji dan crkva Pravoslavna je posvetila bas jednom istorijskom crkvenom dogadjaju, kada se Pesveta Bogorodica javila narodu okupljenom na molitvi. To se desilo 911. godine, za vrijeme cara Lava Mudroga. U crkvi, posvecenoj Presvetoj Bogorodici, zvanoj Vlaherne, u Carigradu, bilo je svenocno bdenije. Crkva je bila prepuna. U dnu crkve stajali su sveti Andrej Jurodivi i njegov ucenik, blazeni Epifanije. Cetrvrtog sata noci pojavi se Presveta Bogorodica iznad naroda sa rasprostrtim omoforom na rukama. Ova dvojica svetitelja su je ugledali kako ovom odezdom kao da zaklanjase sav narod. "Bese obucena u zlatokrasnu porfiru i sva blistase u neiskazanom sjaju, okruzena apostolima, mucenicima i devicama. Preklonivsi kolena, ona se dugo molila, zalivajusi suzama svoje bogoliko i precisto lice. Sveti Andrej, videci to javljanje, pokaza rukom Epifaniju blazenom, i upita ga: Vidis li, cedo, Gospodju i Caricu sveta, kako se moli za sav svet? Odgovori Epifanije: Vidim, sveti oce, i uzasavam se! Zbog toga se ustanovi ovo praznovanje, da nas podseti kako na taj dogadjaj tako i na stalno pokroviteljstvo Presvete Bogorodice kad mi to pokroviteljstvo, taj pokrov njen, molitveno istemo" (O. Justin Popovic). I ne samo kad ga trazimo, nego i kad ga zasluzujemo.

  Presveta Bogorodica je stitila i stiti i svojim pokrovom zakriljavala je i zakriljuje pojedince i citave narode. Ali, i ti pojedinci, i ti narodi, u svojim nevoljama, sjecali su se Presvete Bogorodice i obracali joj se.

  Ne mogu a da sad ne pomenem nas i nasu sudbinu. Ne moze se reci da nismo u nevolji. I to odavno. No, sa sigurnoscu se moze reci da mi odavno i uporno ostajemo okrenuti sebi i svojoj nesreci. Ne znam tacno niti bih mogao odrediti vrijeme od kada je nesreca kod nas na rucku a kako se stvari krecu, bojim se da se sprema da nam dodje i na veceru. A mi ne hajemo za to i produzavamo i dalje po starom. Samo rijetki i vrlo rijetki pojedinci medju nama posvetili su zivote svoje Bogu i mole se za sve nas. Mi u njihova mjesta tihovanja odlazimo autobusima i kolima nasim jer je to sad moderno, jer je to sad "hit". Idemo, da bismo uz kafu hvalili da smo, eto, i mi bili u tom i tom manastiru; idemo, cudimo se i ne razumijemo te svete ljude. Zato ih je toliko malo da svojom duhovnom solju ne mogu osoliti sav ovaj grjesni narod.

  A vecina, skoro svi, bazaju ulicama, stadionima, kafanama, pljuju i psuju. Psuju tako da bi covjek, cuvsi sve to, mogao da se zgrci i da place. Kao da ih sve sami demon na to podstice i uci. Prljaju tako i sebe i sav svijet naokolni.

  Svako od nas, ko iole ima srca ocinskog i materinskog, voli da za svoje zedo zuje lijepu rijec, mada smo i sami svjesni da ta lijepa rijec ne pase bas uvijek uz nase dijete. A kako je Majci Bozjoj kad joj svakodnevno, svuda i nebrojeno puta, pljuju i psuju njeno cedo? Tako joj ga razapinju dvije hiljade godina, tako mu se dugo rugaju i pljuju ga, a ona sve to trpi i moli Boga da tim huliteljima oprosti. Cudo je pa nas Bog ovakve trpi, a dokle ce, On zna. Svako dijete voli da za svoje roditelje cuje pohvalnu kakvu rijec, mada smo, opet, ponekad svjesni da ni svi nasi roditelji, na zalost, ne zasluzuju da se krase tom rijecju. Zamislimo, sada, kako je Sinu Bozjem, Gospodu nasem, kad danonocno i vijekovima slusa kako mu psovkama vrijedjaju Majku Njegovu.

  I pored toga sto smo grjesni i pregrjesni, ipak su nebrojena cuda milosti Bozje i Majke Njegove. Pun ih je kalendar i svaki dan Bozji. A sto se nas tice, zapitajmo se, moze li se nadati Bozjoj milosti narod kojemu je psovka imena Bozjeg i majke Njegove uzrjecica. Narod koji kroz psovke djecu svoju uci da progovore. Ljudi koji ime Bozje ne slave a sve moguce pronalaske koriste da to ime ruze i prljaju. Otvorimo revijalnu stampu, ukljucimo radio, pogledajmo televiziju pa se uvjerimo da je ovo tacno.

  Malo nas je, pomislice svaki od nas, premalo nas je da mi urazumimo sve bogopsovace i bogohulitelje. Ako smo preslabi da opametimo svijet, Pravoslavna crkva je puna ljubavi, sirokog je srca i tolerancije, i nikada nije svoju djecu plasila sudom Bozjim kao sibom. Medjutim, Crkva mora da svoju, uveliko zaboravnu, djecu podsjeti na to da "svi mi treba da se pojavimo pred Hristovim sudom, da dovoljno smo jaki da uticemo na nasu djecu i djecu djece nase da ne hule Bozje ime i sveto ime Njegove Majke". Neka svojim ustima hvale Boga, zasto su i prizvana u ovaj svijet, pa cemo se svi skupa moci nadati da ce nas Majka Njegova uzeti u zastitu pred licem Njegovim. Amin.

Protojerej-stavrofor Vasilije Tomic
paroh prvi torontski