Pise: Protojerej - stavrofor Vasilije Tomic, prvi paroh torontski

  Osjecam da bih, prije no sto predjem na samu temu, morao da se svima izvinim i sve za oprostaj zamolim. Jer ce biti govora i o neprilicnim i prljavim stvarima. A posto nepristojne, Bogu mrske i odvratne stvari ovo bolesno vrijeme svakodnevno - a toliko bezobrazno i nametljivo - pred nas iznosi i nasilno ih gura u nase umove i zivote, ja sam morao da pred Vas izadjem s mojim nemustim pokusajem odgovora, sta Crkva sveta, Pravoslavna, misli o svemu tome i kako nas, pravoslavne hriscane, pozvane svete (Rim. 1, 7), uci i upucuje, da svoje misli razbistrimo i Bozji put u ovom bespucu nadjemo.

  Dakle, bice rijec o homoseksualcima, ili kako ih god zvali, i to povodima mnogim a jednim neposrednim:

  Prema nekom djavoljem planu i rasporedu, zemlja po zemlja, grad po grad, bivaju stavljeni na probu, kako da odgovore na sve bezobraznije i bezobzirnije razgradjivanje moralnih standarda i zakona Bozjih na kojima je ovaj svijet pocivao. Tako je ta gresna parada stigla i do izmucenog i izmrcvarenog Beograda. Ako ikome u svijetu, Beogradu razorenom, najmanje sad treba parada "gej ponosa". Hljeba da, igara, za sada, ne.

  Cega se god latimo, mi Srbi cinimo s puno ostrascenosti. Paraderi su se danima zvali i pozivali na otpor "dvomilenijumskom sistemu patrijarhalnih kvazi-vrednosti pod kojim tavorimo". Njihova paradamje trebalo da bude protest protiv drzave - kako vele u jednom od svojih proglasa - u kojoj su "zasuznjeni" i koja "sve vise tone u plavetnilo klero-fasizma i u kome predsednik drzave .... (iz pristojnosti izostavljeno) i uz pomoc SPC (Srpske pravoslavne crkve - primedba moja) i njene sve brojnije i nesnosnije soldateske psoglavih mantijasa bogobojazno gaca ka idealu Dimitrija Ljotica...".

  Beograd je - istina prenagljeno i neprimjereno - prema onoj narodnoj: "Ne boji se svaka susa Boga ni batina", sprijecio svoje skrnavljenje. Iza svega ostaje opori zadah koji nikome na cast ne sluzi. Za sada, Beograd je dokazao da jos uvijek "nije dorastao takvim nastranostima", ali da se ne pomisli da je ovim prica zavrsena. Medija ce svjetska utrostruciti svoje napore da nas, "psoglave mantijase", i nas narod "prosvijetle" i "obrazuju" za prihvatanje nenormalnog za "normalno", bolesnog za "zdravo".

  Zato, bombardovan sa sviju strana, covjek bi mogao doci na misao da njihove misli prihvati i pristane da je to sve u redu i kako Bog hoce. A nije tako; nije i ne moze biti. Na nama je da istinu Bozju svjedocimo, na Njegov pravi put upucujemo, ma koliko to nepopularno bilo i bez obzira za kakve nas sve mracnjake drzali.

  "Stvori Bog covjeka po oblicju svojemu, po oblicju Bozjemu stvori ga; musko i zensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog, i rece im Bog: Radjajte se i mnozite se, i napunite zemlju i vladajte njom" (1. Mojs. 1, 27-28). Kao sto vidite, prva Bozja zapovjest, data nam prije nego li onih Deset, Mojsiju, odnosi se na radjanje i mnozenje ljudi na zemlji. Nas predivni obred pravoslavnog crkvenog vjencanja je, ustvari, slavljenje te Bozje volje kao zakoniti, Bogom blagosloveni, brak i radjanje djece u njemu. Priziva se Bozja milost na mlade ljude, da se raduju jedno u drugom, "cuvajuci granice zakona, jer je tako blagoizvolio Bog".

  Da je Bog htio da drukcije ovaj svijet uredi, mogao je. Kad Gospodu, u jednoj prilici, pridjose kusaci, u namjeri da nekako pomjere granice Zakona Bozjeg i da u njih uguraju nesto po svojoj pameti, On, reklo bi se ljutito, odgovori: "Niste li citali da je njih Tvorac od pocetka stvorio musko i zensko? I rekao: Zbog toga ce ostaviti covjek oca svojega i mater, i prilijepice se zeni svojoj, i bice dvoje jedno tijelo. Tako da nisu vise dvoje, nego jedno tijelo; a sto je Bog sastavio, covjek da ne rastavlja" (Mt. 19, 4-6). Amin.

  A za nase znanje i ravnanje, i drugima, ako hoce da cuju, ukoliko ovo nije dovoljno, mogu da kazem sljedece: U Svetom pismu, na vise mjesta, ovo pitanje regulisano je podrobno, tacku po tacku, i u svim mogucim varijacijama njegovim. Gospod Bog nikakve sumnje ne ostavlja. "Ko bi muskarca oblezao kao zenu, ucinise gadnu stvar obojica; da se pogube; krv njihova na njih" (3. Mojs. 20, 13). Za svaki slucaj, provjerio sam, ova zapovjest Bozja nalazi se u svim Biblijama, i dostupna je svima.

  Gledajuci sve ovo cudo i pokoru, i kako se bezakonje namnozilo, covjek dodje u iskusenje da se upita: Pa kad je sve tako jasno, i Bog ama bas nikakve sumnje ostavio nije, kako da su uz to bezakonje toliki pristali i jos vise ih nasli da ih uporno opravdavaju i svijetu rogove za svijecu prodaju? I, zasto Gospod sve to trpi, i dokle ce? Sveti apostol Pavle veli da ti koji, grijeseci dugo i tvrdovrato, "zaludjese u svojim umovanjima i potamnje nerazumno srce njihovo; govoreci da su mudri, poludjese... Zato ih predade Bog u zeljama njihovih srca u necistotu, da se bescaste tjelesa njihova u njima samima... Jer i zene njihove pretvorise prirodno obljubljivane u protivprirodno, a isto tako i muskarci, ostavise prirodno upotrebljavanje zena, raspalise se zeljom svojom jedan na drugoga, muskarci s muskarcima cineci sram, primajuci na sebe odgovarajucu platu za svoju zabludu" (Rim. 1, 21-27). (Ovo: "primajuci na sebi odgovarajucu platu za svoju zabludu", dovodi nam u svijest tu strasnu bolescinu, AIDS, i o jednom jedinom lijeku protiv nje). Pa dalje, apostol ovo pojasnjava mislju: Znaju oni dobro da nije u Bozjoj volji to sto cine, ali kako nece da Bozju volju prihvate, "predade ih Bog u pokvaren um da cine sto je neprilicno" (Rim. 1, 28) i da svojim pokvarenim umom sve sebi dozvoljavaju i pravdaju.

  Vidimo neke protestantske, nazovi, crkve kako im sirom otvaraju vrata i samovoljno i drsko, u Bozje ime, toboze, njima dijele oprostaj a drugima u duse pometnje siju. Zna Gospod takve i davno je rekao da ce ih biti koji ce Njegovu volju krivotvoriti. Proroku Jeremiji, tek da se zna, rece Gospod: "Laz prorokuju ti proroci u moje ime. Nisam ih poslao niti sam im zapovjedio, niti sam im govorio. Lazne utvare i gatanje i nistavilo i prevaru srca svojega oni vam prorokuju" (Jer. 14, 14). Za njih apostol veli da su, pravdajuci krive, krivi koliko i krivi i da oni zasluzuju smrt "jer odobravaju onima koji to cine" (Rim. 1, 32).

  Na nase oci obistinjuju se prorocke rijeci da se "zemlja oskvrni pod stanovnicima svojim, jer prestupise zakone, izmijenise uredbe, raskidose zakon vjecni" (Is. 24, 5). Zato ce se, veli isti prorok, "zemlja ljuljati kao pijan covjek, jer ce joj otezati bezakonje njezino, te ce pasti i nece vise ustati" (Is. 24, 20). I da ne bude sumnje, ti "koji idu za tijelom u necistoj pohoti"... "u pokvarenosti svojoj propasce" (2. Petr. 2, 9-12) jer se za njih "cuva mrak vjecne tame" (2. Petr. 2, 17).

  "Sve mi je dozvoljeno, ali sve ne koristi; sve mi je dozvoljeno ali ne dam da ista ovlada mnome - uci nas sveti apostol Pavle. A tijelo nije za blud nego za Gospoda, i Gospod za tijelo. A Bog i Gospoda vaskrse, i nas ce vaskrsnuti silom svojom" (1. Kor. 6, 12-14). Pa nas apostol ocinski, kao svoju djecu, savjetuje: "Bjezite od bluda. Svaki grijeh koji covjek ucini van tijela je, a koji bludnici, svome tijelu grijesi. Ili ne znate da je tijelo vase hram Svetoga Duha koji je u vama, kojega imate od Boga i niste svoji. Jer ste kupljeni skupo. Proslavite, dakle, Boga tijelom svojim i duhom svojim, jer su Boziji" (1. Kor. 6, 18-20).

  Ovo sto receno bi, na spasenje nam je. A i drugima da bi se reklo, "ne znajuci da ce onaj koji obrati gresnika sa puta zablude njegove spasti dusu od smrti i pokriti mnostvo grijehova" (Jak. 5, 20).