Opste je poznato misljenje kako Srbi nisu poznati kao crkven narod; da nisu poznati kao narod koji rado i redovno odlazi u crkvu na molitvu, kako bi u zajednici sa svima sabranim u ime Njegovo izgradjivao sebe u mjeri rasta Hristovog.

  Da li je ovo istina i - ako jeste - u kolikoj mjeri, najbolje znaju svestenici. Oni imaju puni uvid u crkvenost srpskog naroda, u broj onih koji su se osvetili Duhom Svetim i zive u blagodatnom jedinstvu Crkve Hristove. Iz ovog ugla gledano, jedno je sasvim sigurno: veliki broj Srba pridaje vise znacaja i vise zna o obicajima svog naroda, nego li o svojoj vjeri. Tako smo svjedoci velikog porasta, u zadnjih desetak godina, onih koji pocinju da slave Krsnu slavu ili dolaze u crkvu na Badnje vece, ili na Veliki Petak, u odnosu na one koji dolaze redovno na sveta bogosluzenja, i koji su istinski spoznali Hrista.

  Ne mislim da postoji hram koji je dovoljno prostran da primi sve one koji dolaze za Badnje vece u crkvu, mada u isto vreme tokom godine isti ti hramovi obicno bivaju poluprazni. Tako se kod nas Srba odomacio izraz "godisnjaci" ili "dvogodisnjaci" za one koji jednom ili dva puta u godini nadju za shodno da malo vremena odvoje i posvete Gospodu Bogu svome. Sam naziv je zaista pogrdan, ali u isto vreme nabolje govori o pravom stanju u nasoj Crkvi i o zelji naseg coveka da upozna Boga i njegovu milost, kao i o njegovoj istinskoj pripadnosti zajednici svetih. Ovakvo duhovno stanje u srpskom narodu je vjerovatno jedan od najvecih razloga za ovoliko velike podjele, raskole i patnje koje prezivljavamo. Jer kada bi smo kao narod pravoslavni zivjeli u Crkvi, onda bi te podjele bile nemoguce.

  Na pitanja zasto i kako je do ovakvog stanja doslo tesko je naci pravi odgovor. Sigurno je da ima mnogo razloga za ovakvo stanje u kome se nalazimo. Medjutim, moja namjera nije da iznalazim opravdanja ili razloge za ovakvo stanje, vec cu pokusati na osnovu ucenja nase svete Crkve da iznesem razlogu za potrebu stvarnog i istinskog zivljenja u Crkvi Hristovoj, a ne samo postovanjem odredjenih obicaja koji nemaju sami po sebi silu spasonosnu.

  Crkva je Bogom ustanovljena zajednica ljudi, ujedinjenih u Njemu, Tvorcu i osnivacu svom. On je glava Crkve o cemu svjedoce Njegove rijeci: "Sazidacu Crkvu svoju i vrata paklena nece je nadvladati" (Mt. 16,18). Time joj je dao vjecnu namjenu. Zato je Crkva Bogocovjecanski organizam, odnosno sam Bogocovjek Hristos produzen kroz svu vjecnost. Dakle jedino u Crkvi, u kojoj je On, moguce je nase spasenje i potpuno jedinstvo u Njemu.

  Sveti Grigorije Niski govori o Crkvi u smislu sveopste zajednice u Hristu, smatrajuci je hramom u kojem su vjernici zivi zidovi koje je Hristos ozidao. Stvarno i istinsko jedinstvo vjernih sa Hristom, ostvaruje se kroz Svetu Evharistiju, gde se vjernima sam Hristos daje kao hrana. Tajna Crkve je, nazalost, mnogima vrlo tesko prihvatljiva. Mnogi Srbi uspijevaju da pobjegnu od bezboznistva i prihvataju postojanje Boga. Medjutim mnogo im je teze i vrlo se rijetko upustaju u upoznavanje istina Pravoslavne crkve. Tesko im je da shvate i razumiju znacaj Crkve, i ne pridaju joj puni znacaj u svom zivotu. Opravdavaju njeno postojanje kao mjesto svog povremenog odlaska, kako bi prisluzili svece za svoje upokojene ili za zdravlje srodnika. misleci da su time dovoljno ucinili za svoje spasenje. Mnogo je onih koji pokusavaju na razne nacine da sami, mimo Crkve, po upustvu ko zna koga sve, stignu do Hrista. Nikako im nije jasno zasto Crkva (zajednica vjernih), zasto zajednicka molitva, kad mogu i sami kuci upaliti svijecu i time se "opravdati". Zar Hristos nije naglasio silu udruzene liturgijske molitve: "Ako se dva od vas sloze na zemlji u bilo cemu zasta se mole, dace im Otac moj koji je na nebesima" (Mt.18,19). Pricescivanjem istim Hristom zrtvovanim radi svih ostvaruje se najvise jedinstvo medju vijernima, jer svi primaju isto tijelo i krv koju On ima i koju nama daje kako bi smo bili udovi tijela Njegovog.

  Dakle, volja Bozija je da rod ljudski spase od robovanja: grijehu, smrti i satani. On je to ucinio svjom iskupiteljskom zrtvom koju je prinio nas radi. Hristova volja da utvrdi Crkvu, da nas u Crkvi i Crkvom spase, nije proizvoljna ili bezrazlozna. Utemeljenje Crkve se poistovjecuje sa samim ciljem sveukupnog Njegovog djela spasenja. Prvorodnim grehom i prestupom zapovjesti Bozje, covek se odijelio od Boga i prekinuo vezu jedinstva sa drugim ljudima. Nasuprot prvorodnom grijehu koji je imao za posljedicu raskid zajednice, Hristova iskupiteljska zrtva je djelo sabiranja, jer sabira i privodi Ocu od kojeg se odijelismo. Taj cilj svekolikog djela iskupljenja, Hristos i izrazava u molitvi Ocu, posle tajne vecare: "I slavu koju si mi dao (sto znaci silu Duha Svetoga) ja sam dao njima, da budu jedno kao sto smo mi jedno. Ja u njima i Ti u meni, da budu usavrseni u jedno" (Jn.17,22-23).

  Gospod je dakle po svojoj molosti izvolio da mi budemo udovi Njegovog Tela, a On glava. Upravo ovo znaci biti clan Crkve. To nikako ne znaci biti clan samo na papiru i uzivati odredjene povlastice - koristiti crkvene prostorije, imati pravo na neke crkvene obrede ili slicno ovome. Clanom Crkve Hristove postajemo kroz Svetu tajnu Krstenja, ali postati istinski clan Crkve znaci podrazavati Hristu, postati dijelom NJegovih udova, potciniti se ujedinjujucoj moci Duha koji zeli da nas izvadi iz samotnog postojanja, kako bismo imali jedno srce i jednu dusu sa svim ostalim sljedbenicima Hrista Vaskrslog. Hristov poziv da budemo savrseni kao sto je Otac nas Nebeski (Mt. 5,48), jeste u stvari poziv ka punom ocovjecenju i ohristovljenju (obozenju) svakog covjeka, kroz Crkvu Njegovu u kojoj neprestano obitava Duh Sveti. U Crkvi mi sticemo darove Duha Svetoga, koji nam pomazu i pomocu kojih se usavrsavamo u mjeru rasta Hristovog.

  Da je Hristos htio da se spasemo mimo Crkve, ne bi je osnivao niti bi slao Duha Svetoga. Njegovom voljom i blagodacu Crkva postoji i prima u narucje sve one koji joj iskrena srca prilaze i kroz nju grade spasenje svoje. Zato i mi Srbi, kao narod, moramo shvatiti i razumjeti Crkvu na pravi, istinski nacin i samo u njoj i kroz nju ici ka Hristu, ljubeci iznad svega jedinstvo Crkve i kloneci se bilo kakvi podjela. Amin.

protonamjesnik Dusan Gnjatic,
paroh londonski