|
Ova
svetiteljka srpskoga porekla uziva veliko postovanje, ne samo u nasem narodu,
nego i kod drugih pravoslavnih naroda. Zivela je u prvoj polovini jedanaestog
veka. Roditelji su joj bili vrlo bogati i pobozni, pa su i svoju decu
vaspitavali u hriscanskom duhu. Pored svete Petke imali su i sima Jevtimija,
koji se vrlo mlad zamonasio i kasnije postao episkop Maditski.
Posle smrti
roditelja, Paraskeva podeli siromasima svo bogatstvo svojih roditelja. Ode u
Carigrad, i tamo se, u hramu svete Sofije, zamonasi. Posle izvesnog vremena
napusta Carigrad i odlazi u Jordansku pustinju. Tamo svoj zivot provodi
isposnicki, sve do svoje starosti.
U poznim godinama
javi joj se andjeo Bozji i saopsti joj da ostavi pustinju i da se vrati u svoje
rodno mesto, u Epivat, jer treba uskoro da se preseli u carstvo Bozije. Sveta
Paraskeva poslusa glas sa neba. Ostavi pustinju i vrati se u svoje rodno mesto.
I u Epivatu je nastavila da zivi isposnicki i u molitvi.
Posle kraceg
vremena ona se upokojila. Smatrajuci da je strankinja, sahrane je izvan groblja.
Kasnije je njen ogrob otkopan i nadjene su njene mosti (celo telo neraspadnuto).
I ne samo to. Nad njenim telom dogadjala su se cuda i mnogi bolesnici su
ozdravljali.
Verni narod je
zahtevao da se ona smesti u hram svetih apostola Petra i Pavla. Odavde je
prenesena u Carigrad. Za vreme bugarskog cara Jovana Asena njene mosti se
prenesene u Trnovo. Kad su Turci osvojili Trnovo, bi premestena u Rumuniju. Po
turskom osvajanju Rumunije, kneginja Milica izmoli od sultana dozvolu i mosti
svete Paraskeve budu prenesene u Beograd, 1396. godine, na Kalemegdan, u crkvicu
koja je njoj posvecena. Kada je sultan Sulejman osvojio Beograd, preneo je mosti
svete Petke u Carigrad. Iz Carigrada su kasnije ponovo prenesene u Rumuniju, u
grad Jasi, gde se i danas nalaze.
Kult svete Petke
Paraskeve veoma je razvijen u srpskom narodu. Mnoge porodice slave svetu Petku
kao svoju krsnu slavu. Brojni srpski hramovi posveceni su njenom imenu. Veliki
broj ljudi joj se obraca molitvom za pomoc i spas u bolesti i u svim neprilikama
koje snalaze coveka u zivotu. Cesto se pored hrama posvecenog svetoj Petki, ili
u njegovoj neposrednoj blizini, nalazi izvor lekovite vode, koju vernici uzimaju
sa strahopostovanjem, sa verom i nadom da ce im sveta Petka pomoci u svakoj
nevolji. Takodje je cesta pojava da se sveta Petka javlja ljudima i daje savete
sta treba u ovome zivotu da urade da bi blagoslov Bozji dosao na sav dom i na
osobu kojoj je pomoc potrebna.
U crkvenoj pesmi se
kaze: "Ukradila
si se cestitim zivotom i dobrotom, darovanom ti od Boga, pa si dobila i dar
iscelenja bolnih i nesrecnih. Zato te velicamo prepodobna Mati, i postujemo
casnu tvoju uspomenu, jer se molis za nas Hristu Bogu nasem".
Prepodobna Mati
Paraskevo, moli Boga za nas. Amin.
protojerej
Miroljub Todorovic,
paroh vindzorski
|