Dva velika Apostola koja smo proslavili ovih dana, po kojima se zove i ovaj protekli post - Petrovski, posticu nas na razmisljanja, sta je to Crkva Hristova, "kojoj ni vrata paklena nece odoljeti". Ko su Boziji ljudi koji ostavise takav neizbrisiv trag hriscanstvu? Koju oni filozofiju svijeta i zivota izucise?

  Dva prvovrhovna apostola, bar kako ih mi u narodu priznajemo, su sveti Petar i Pavle. Dva covjeka, dvije razlicite prirode, dva uma, dvije razlicite nauke, no jedno u Hristu Gospodu. Petar je bio obican ribar sa ostroumnim zapazanjem i jakom vjerom. Pavle je bio ucenik Gamalilov, najuceniji covjek toga doba. Iako visoko obrazovan, nije se hvalio svojim znanjem jer kaze:Ako cime treba da se hvalim onda cu se hvaliti slabostima svojim.

  Apostol Petar je u odusevljenju ispovijedio pred svima Hrista: Ti si Hristos sin Boga zivoga! Kad je to ispovijedio, dobio je od Hrista odgovor: "To ti tijelo i krv ne kazase, vec duh koji je u tebi. Ti si Petar (stijena) i na tom kamenu osnovacu Crkvu svoju kojoj ni vrata adova nece odoljeti".

  Bez obzira sto se Petar u momentima slabosti koleba, pa cak i triput odrice, Hristos je previdio te njegove slabosti ali je istakao jacinu vjere, postavio ga medju svoja tri ucenika kojima je pokazao sva cuda: Preobrazenje, Vaskrsenja i Svoju molitvu u Getsimanskom vrtu, kao i mnoga druga cuda sa ostalim ucenicima.

  Apostol Pavle je bio veoma obrazovan, uvijek je bio cvrst i nepokolebljiv, veliki revnitelj Mojsijevog zakona, svjedok stradanja i kamenovanja apostola i prvomucenika Stefana... Koliko god je revnovao za Mojsijev zakon, jedan susret sa Hristom i preobrazaj u dusi koji je dozivio na putu za Tars, stvorio je preokret i jos vecu revnost za Novi zakon Hristov - Zakon ljubavi. U toj novoj revnosti on svjedoci: "Ne zivim vise ja nego zivi Hristos u meni"!

  Apostol Pavle je bio veliki revnitelj, dok nije bio obasjan Duhom Svetim gonio je Crkvu Boziju. Nije to gonjenje bilo iz koristoljublja, slavoljublja, interesa vec iz prevelike revnosti: Iz revnosti gonih Crkvu Boziju. Prepoznavsi njegovo srce Bog ga presrece na putu, kada jos nije ucinio zlo i grijeh, obasjava ga svjetloscu, i zaslijepljujuci fizicke oci, otvara mu duhovni vid.

  Pavle - do tada Savle - pada na zemlju i ostaje slijep. Slijep za sve zemaljsko. sta bi inace i mogao vidjeti osim grijeha na koji je krenuo - da ubija hriscane. Zato mu Bog ukazuje novu svjetlost, preko svestenika Ananija, krstava ga i vraca mu vid tjelesni kada je vec stekao vid duhovni. Za tu svjetlost i za grijeh proslosti, apostol Pavle je bio progonjen od demona i ljudi. Sam za sebe kaze da je tri puta dobio 40 manje jednu batinu. Prosveceni Duhom Bozijim, apostoli Petar i Pavle idu po svijetu i propovijedaju Jevandjelje svakome stvorenju. Dobijaju tu vlast da otpustaju grijehe i lijece "svaku slabost i svaku nemoc u narodu". I apostol Petar i apostol Pavle svoju - Hristovu nauku su propovijedali i smrcu posvjedocili.

  Put Crkve je put krsni, uzak i trnovit ali vodi u vjecnost. Put bez Hrista moze biti i sirok i udoban, ali dokle? Hristos je izabrao proste da posrami jake. Gotovo svi od Njegovih ucenika su bili prosti ljudi. A oni, koji su kao apostol Pavle bili obrazovani, prihvatajuci Njegovu nauku, shvatali su "mudrost ovoga svijeta kao tastinu i prasinu zemaljsku". ziveci u Hristu, oni su potvrdili rijeci Pslamopjevca: "Bog se gordima protivi a smirenima daje blagodat". Shvatili su i prihvatili Hristove rijeci: Ja sam put, istina i zivot, i niko ne moze doci Ocu do kroza Me. Uostalom, sta vrijedi covjeku ako i sav svijet zadobije a dusi svojoj naudi. Amin.

Episkop Georgije