|
Sveto
Jevandjelje slikovito prikazuje ulazak naseg Gospoda i Spasa Isusa Hrista u
Jerusalim. Hristos je najprije vaskrsao Lazara iz mrtvih; odrzana je oprostajna
vecera u Vitaniji. Masa naroda je dosla da vidi Hrista i Lazara, a mnogi su
zatim otputovali u Jerusalim za jeverejski praznik Pashe (uspomene na
oslobodjenje od egipatskog ropstva).
Brzo
se proculo da je Hristos na putu za Jerusalim. Mnostvo naroda reaguje sa velikim
odusevljenjem. Dolaze sa grancicama i cvecem, masu i pozdravljaju Hrista
rijecima "Osana (Spasi) vo visnjih"
- blagosloven je car jevrejski koji dolazi u ime Gospodnje. Apostoli dovode
magare kako bi Hristos pobjedonosno ujahao u grad. U tom momentu cuje se
klicanje i radosno pjevanje mase: narod proglasava Hrista za Cara.
Mnogi
su prisutni mislili da ce Hristos osloboditi Jevreje od rimskog ropstva i da ce
sebe stvarno proglasiti carem zemaljskim. Zato se Hristos, u jednom trenutku
gostoprimljivog klicanja, zaustavio i, gledajuci u Jerusalim, zaplakao nad ovim
gradom. Ulaskom Hristovim u Jerusalim zaista i zapocinje ostvarenje carstva
Njegovog, ali to nije ustolicenje na zemaljski presto sa naoruzanom vojskom vec
carstvo ljubavi i mira koje ce da zavlada u srcima ljudi, zena i bezazlene
djece. Hristos je proglasen za cara, ali ne onako kako svijet obicno razumijeva
carstvo.
Do
dana danasnjeg i za uvijek, Hristos je car, jer Njegovo je carstvo ovdje. A ako
je On car, a mi njegovi podanici, onda ovaj odnos zahtijeva od nas izvjesne
obaveze. Kao pravoslavni hriscani, mi treba da postujemo naseg Cara. On trazi
najprije poslusnost nasih srca; od nas se ocekuje da Ga ljubimo, a u izrazaju te
ljubavi mi treba da ljubimo jedni druge.
Kao
sljedbenici carevi, mi Ga moramo slusati. On nam je dao zakone i zapovjesti. I
samo u onoj mjeri u kojoj smo Mu odani, onoliko koliko Ga ljubimo, bice nam
uzvracena i naklonost Njegova. Poslusnost i ljubav su nerazdvojive osobine.
Ostajuci vjerni Hristu, mi smo sa Njim a On sa nama, i onda kad se borimo protiv
grijeha i svega sto dolazi od satane i satanske sablazni.
Hristos
nije dosao u Jerusalim da bude proglasen za cara zemaljskog vec da strada za
nas. Zato i Cvjetnu nedelju treba da sagledavamo u odnosu na Veliki petak i na
Vaskrs. U tom smislu, o Hristu se sadrzajno govori u znacajnim molitvama Strasne
nedelje. Molitva Pravoslavne crkve, koja se cuje ovih dana za vrijeme sluzbi,
najbolje odslikava ovaj dogadjaj:
Danas
nas je blagoslov Duha Svetoga zblizio i mi svi podizemo Tvoj Krst, govoreci:
Blagosloven je onaj koji dolazi u ime Gospodnje. Osana na visini!
Rijec
Boga Oca, Sin koji je vjecan, ciji je prestol na nebesima a cije je podnozje
zemlja, danas se ponizio, dolazeci na magaretu. Zato su ga mladi hvalili, noseci
u svojim nevinim rukama palmove grancice i cvece, klicuci: Blagosloven je On,
koji dolazi, Car izrailski!
Pridjimo
i mi danas, kao novi Izrail, Crkva (bivsih neznabozaca), i uskliknimo sa
prorokom Zaharijom: Raduj se kceri Sionova, usklikni kceri Jerusalima, jer tvoj
Car ulazi. On je blag, krotak, ponizan i On je Spasitelj od grijeha.
Raduj
se i budi veseo, grade Sionu. Budi radosna i vesela Crkvo Bozija, jer gle,
Spasitelj ulazi u Jerusalim da obistini rijeci Svetog pisma: Osana na visini,
blagosloven si ti koji posjedujes velike milosti; smiluj se na nas. Amin.
protojerej Stevan
Stojsavljevic,
paroh istocnohamiltonski
|