Proslo je vise od sedam i po vekova od prestavljenja Svetog Save, ali mi ga i danas slavimo. I to ne radi pomena i uspomene. Slavimo ga kao zivog oca, svetitelja, prosvetitelja, ucitelja duhovnog, cudotvorca Pravoslavne srpske crkve, srpskog naroda, njegove kulture, duhovnosti, knjizevnosti i umetnosti. Slavimo ga ne samo sto je nase pretke duhovno rodio, vec sto neprestano duhovno radja nova pokolenja i radjace ih dokle bude naseg roda i poroda.

  Na portretu Svetog Save u manastiru Milesevi stoji natpis "Sava Bogonosni Otac". To je njegova najbitnija osobina - nas duhovni otac. On je postao otac nase narodne Crkve, i celog naseg naroda, posto je prethodno postao bogonosac - posto je poneo na sebi i u sebi Boga, sto ce biti sustina celog njegovog rada i zivota. Odatle pocinje sva duhovna tekovina Svetog Save. Tu je i poreklo njegovog ocinstva celom srpskom narodu. Kao sto sveti pesnik kaze, on je prethodno postao "Bozije obitaliste" - "Raduj se, oce, Bozije obitaliste" (Kanon Sv. Savi). Postao je Bogom nadahnuti da bi mogao potom da i "otecestvo svoje porodi Duhom Svetim" (Tropar Sv. Savi). Postao je srpski Mojsije, koji je na tablicama srca svoga primio zakon blagodati. Kao sto je zapisao Teodosije Hilandarac, Sveti Sava postao je "Svetitelj bogonosni, pastir istinit, stub nepomican, temelj vere, bedem Crkve nerazrusivi" (Sluzba Sv. Savi).

  Postoji nekoliko vrsta ocinstva: porodicno, drustveno, naucno... Ali najvisi stepen je duhovno ocinstvo: radjanje coveka putem budjenja njegove savesti, uzdizanje njegove duhovne svesti, radjanje kroz veru, ljubav i stvaralacku duhovnu snagu.

  Ima ljudi bez ljubavi. Ima ljudi sa niskom sebicnom ljubavlju. Sveti Sava nije bio od tih ljudi. On je bio sav ispunjen plamenom ljubavi prema Najvisem, Najlepsem i Najsvetijem. To je sam Gospod Isus Hristos, koga je on postavio u temelj svoga sopstvenog zivota, i u temelj srpskog naroda, i u temelj srpskog carstva, i u temelj vaspitanja srpske omladine.

  Zato je Sveti Sava stalno opominjao i ucio decu, i govorio: da se samo sa "vaspitanjem Gospodnjim" deca izgradjuju u prave ljude, u potpune ljude, koji znaju bozanski cilj ljudskog zivota, i ostvaruju ga bozanskim sredstvima. Samo kroz Crkvu i njenim vaspitanjem se stvata "novi covek, covek po pravdi, svetinji i istini" (Ef. 4, 24).

  Poznata je istina Sv. Apostola i Sv. Otaca, da biti pravoslavni hriscanin znaci istovremeno imati pravu istinitu veru Hristovu i pravi hristoloski, jevandjelski zivot. Otuda je Sveti Sava cvrsto verovao da je Jevandjelje najsigurniji kompas koji pokazuje pravad na moru zivota i istorije. Stoga je ucinio sve sto je mogao da bi posejao jevandjelsko seme u dusu svoga naroda. On i danas seje to seme i kuca i danas na savest svakoga od nas, a posebno na svest roditelja i svestenika, koji su primili posebnu odgovornost na sebe za buducnost mladih pokolenja.

  Danasnji praznik Svetog Save pita svakog rodittelja srpskog kako on danas vaspitava svoje dete. Pita danas Sv. Sava sve nas da li mi sami sebe i one oko nas vaspitavamo u jevandjelskim vrlinama, u jevandjelskoj Pravdi, u jevandjelskoj Istini, odnosno u svemu onom u cemu nas je Sveti Sava ucio i sto nam je u amanet ostavio.

  Mi danasnji Srbi polazemo naveci i najstrasniji ispit, ispit pred Svetim Savom. On danas putuje po srpskoj zemlji i svugde gde Srbi zive, i tuguje i place. Gleda Srbe sta su, ko su, sta su postali, a sta su bili. On na danasnji dan sa nebeskim pratiocima svojim - sa svetim carevima, kraljevima, monasima, episkopima, sa obicnim Srbima koji su svetitelji, sa svetim mucenicima i novomucenicima, sa najnovijim mucenicima poubijanim za vreme Drugog svetskog rata i ovoga rata, poubijanim za veru Pravoslavnu - eto svi oni vrse smotru nad vasom i mojom dusom.

  Sveti Sava danas sluzio svoju svetu Liturgiju nebesku. Sluzi je najpre za sve nas. Kad pogleda na nas, potoci suza liju iz njegovih svetih ociju, jer Srbi izdadose ono sto nisu smeli izdati. On pita danas zasto su nasi hramovi poluprazni? Sta je to sto Srbe drzi van hrama Bozjeg i u nedeljne i u praznicne dane? Zasto bar jednog clana porodice ne posalju u Crkvu Boziju? Braco moja, ispit polazemo pred Bogom; tu dovijanja nema, tu lazi i izgovora nema.

  Licnost Sv. Save ostala je u narodnoj svesti duboko upisana najpre po njegovim licnim ljudskim i monaskim podvizima - Svetoj Gori i Studenici i njihovim isposnicama. Tu je mladi Rastko kao monah Sava iskreno silazio u sve nbezdane dubine ljudskog bica i zivota, u tajne ljudskog srca i duse i zato on najbolje poznaje i dusu i srce svoga naroda i on je svojim molitvama preobrazio nase duse pred Gospodom. Neka bi umolio Gospoda da pokaje srpsku zemlju, da pokaje svaku dusu, da je osveti i prosveti i tako pripremi za Carstvo Nebesko, a mi da slozno zapevamo: "Uskliknimo s ljubavlju Svetitelju Savi!"

Njegovo Preosvestenstvo Episkop zapadnoamericki G. Jovan