| Jesen je
uveliko nastupila, stizu slave i praznici. U
danasnji dan proslavicemo Svetog Luku, i svima
koji su ovog svetitelja naslijedili kao svog
kucnog i porodicnog zastitnika, neka je srecna
Krsna slava. Nedavno upitah djecu na casu
vjeronauke koji cemo praznik uskoro proslaviti, i
svi u glas odgovorise: Halovin. Istina, ne mogu
reci da me je ovakav odgovor iznenadio; iskren da
budem, nisam ni ocekivao da ce neko od djece da
pomene Lucindan. Na kraju, djeca i svi ostali,
pripremani su za Halovin jos od septembra
mjeseca. Nije moguce ignorisati silne reklame
koje nam televizija servira, kao i ogromne
narandzaste plakate po prodavnicama i po ulicama.
Ne mogu ni nasa djeca mimo svojih vrsnjaka.
Dvorista ispred kuca, vec su na prigodan nacin
"ukrasena", kako
bi se ovaj, izgleda, omiljeni praznik mlade i
nevine djece, sto adekvatnije docekao. Ornamenti
se uglavnom sastoje od vjestackih ljudskih
kostura, lobanja, raznih vjestica sa metlama i
bez njih, tikava i ostalog sto normalan covjek
usniti, a kamoli vidjeti, ne bi volio. Malisane
cijela ova atmosfera dovodi do ushicenja i sa
djecijim nestrpljenjem ocekuju kad ce na sebe
obuci razne kostime, nagrditi sto vise svoju
ljudsku i djeciju priliku i krenuti od vrata do
vrata trazeci slatkise i druge poklone. Mnogo puta, a
poslednjih godina sve vise, razne religijske i
crkvene zajednice dizu glas nastojeci da
roditeljima skrenu paznju koliko je ovaj
takozvani praznik stetan, i po djecu,
potencionalno opasan. Na njihova upozorenja okome
se istog momenta razne organizacije i udruzenja
uporno dokazujuci da je Halovin, i sve za njega
vezano, bezazlena djecija igra i clean fun. Iz
skola i bolnica, kao i iz policije, vise puta je
opominjano da se dobro pazi sa onim sto je za
jelo a sto se iz ovih nocnih pohoda donese. Jer,
nisu svi dobronamjerni i ne voli svako djecu.
Desavalo se da se u cokoladicama nadju razni
ostri predmeti, kao sto su iglice, zdrobljeno
staklo, razni otrovi, droge ili neki od
vjesticijih produkata ili cini. Ponekad se desi i
gore. Mnogo kuca je do temelja izgorjelo zbog
raznih svijeca i strasila koje ukljucuju otvoreni
plamen za svoj sto strasniji efekat. U pojedinim
gradovima u Americi postoje izvjesne "genge" koje
u ovoj noci vjestica, kako se jos Halovin naziva,
pale kuce neduznih ljudi. Prije par godina je u
samom Detroitu, izgorjelo 36 privatnih kuca u
halovinskoj noci. Kako je doslo do toga da se
slavi Halovin? Stari keltski (irski, skotski i
velski) festival zvani "Samhajn", je u
stvari prethodio danasnjem Halovinu. Festival je
odrzavan 1. novembra, sto je keltska Nova godina.
Ovaj dan je takodje smatran za dan kada su duse
onih koji su pomrli u toku godine konacno ulazile
u naselja mrtvih. Ujedno, bio je to jesenji
festival kojim se obiljezavao kraj zetve i kada
se stoka iz udaljenih pasnjaka dovodila kuci.
Palile su se vatre 31. oktobra, uoci praznika,
jer se smatralo da je to vrijeme kada bi duse
umrlih bile posebno aktivne i u pokretu.
Maskiranim ljudskim prilikama, koje su
predstavljale umrle pretke, davala se hrana i
drugo sto bi zatrazili. Bilo je to navecerje
praznika Svih svetih, ili Hallow even, na
engleskom. Od Hallow even, usled nacina
izgovaranja, nastala je rijec Halloween. Ondasnje
vjerovanje i sklonost ka sujevjerju, doveli su do
uverenja da su duhovi koji o Novoj godini putuju
u svoja vjecna boravista zli i da su im namjere
zle. Sve pojave koje bi ljudi iskusili, a koje je
nemoguce bilo objasniti, pripisivane su
vjesticama i djavolu, princu lazi i prevare, jer
on navraca ljude da se klanjaju laznim idolima,
tj. od Boga ih odvraca i odvodi. Zbog vec
stvorenog ubjedjenja kod naroda, nije ni cudo da
su oni koji se okultnim rabotama bave, ovaj
praznik za svoj prihvatili. Cak i kada iza svega
sto se oko Halovina dogadja, nista neposteno i
zlo ne bi bilo, zapitajmo se cemu koristi?! Ili
se kao hriscani moramo zapitati od kuda to da u
jednoj drzavi, gdje se na religije i religiozne
slobode toliko kao u ovoj daje, nema nijednog
praznika posvecenog nekom hriscanskom svetitelju,
osim sto Irci, na sebi svojstven nacin,
obiljezavaju dan posvecen svetom Patriku?!
Halovin, iako nije ustanovljen kao drzavni
praznik, zauzima po svojoj popularnosti drugo
mjesto, odmah poslije Bozica.
Sve ono sto
mladog covjeka danas interesuje, on potrazi na
internetu. Razmisljajuci da bi bilo korisno
nekoliko rijeci o Halovinu prozboriti, tamo sam
se i sam zaputio. Bez nekih posebnih i uzih
specifikacija, zapitah masinu sta se moze naci
pod rijecju "Halovin". Na
hiljade clanaka, knjiga i raznih informacija, na
internetu ima. Na moje zaprepascenje, velika
vecina govori o vjesticama, vukodlacima, raznim
vidovima vracanja, gatanja i drugim djavoljim
radnjama. Pod brojem jedan, izasla je stranica
pod nazivom "Liga
vjestica", sa
adresom iz Masacusetsa, ujedno i najopsirnija.
Izmedju ostalog tu se nalaze imena i adrese
vjestaca i vjestica u pojedinim drzavama Amerike
i Kanade. Lijepo stoji: "Ako vam je
potreban kontakt sa vjesticom u vasem kraju,
obratite se tome i tome." Tamo
imate uputsva kako pripremiti razne cini i
vradzbine za ostvarenje razlicitih ciljeva. Kako
stupiti u kontakt sa astrolozima, vukodlacima i
vampirima. Koja groblja i cije grobove posjetiti
radi uspostavljanja kontakta sa mrtvima. Jednom
rijecju: kako naci djavola. To je ono sto bi
roditelje trebalo da zabrine, pogotovo kada znamo
da se djeca bolje na internetu snalaze nego
vecina nas, odraslih. Ne znam da li je potrebno
podsjecati na Bozije zapovjesti i uputstva po
ovom pitanju.
Roditelji ce
i ovog 31. oktobra povesti svoju maskiranu djecu
kroz ulice, jer se djecjim navaljivanjima nece
uspjeti oduprijeti. Mojsija Bog upozorava: "Nek se ne
nadje u tebe koji bi vodio sina svojega ili kcer
svoju kroz oganj, ni vracar ni koji gata po
zvijezdama... Ni bajac, ni koji se dogovara sa
zlijem duhovima, ni opsjenar ni koji pita mrtve.
Jer je gad pred Gospodom ko god tako cini..."
(5. Moj. 18,
10, 11, 12). Sto se
maskiranja tice ni to jednom hriscaninu ne
prilici. Hriscanin treba da zna da je stvoren po
liku Bozijem. "I stvori Bog
covjeka po oblicju svojemu, po oblicju Bozijemu
stvori ga..." (Prva Moj.
1, 27.), citamo na samom pocetku
Biblije. Svako nagrdjivanje lika Bozijeg jeste
grijeh i hula na Boga. Svakako je tesko, ali
duzni smo da svoju djecu iz ovakvog kolosijeka
nekako izdvojimo i da im ovaj paganski praznik
nekim od nasih divnih hriscanskih i srpskih
obicaja zamijenimo.
svestenik
Ljubomir Rajic, 23.
Oktobra 1999.
|