Na ove, jesenje Zadusnice, molimo se u nasoj manastirskoj crkvi i na groblju i posebnim, tuznim povodom: 9. avgusta, 1999. godine, na groblju Sv. Preobrazenja Gospodnjeg u Miltonu sahranjen je protojerej-stavrofor Krsto Rikic, paroh kalgarski.

  Prota Krsto je, pored Kalgarija, dugo i uspesno opsluzivao, mozemo zaista reci i podigao, dve velike nase kolonije u Eparhiji kanadskoj - Vankuver i Montreal. Secajuci se naseg prote, mi vam ovoga puta donosimo i jednu njegovu propoved, na temu predstojece Dvadesete nedelje po Duhovima.

  Pobozna braco i sestre,

  U danasnjem svetom Jevandjelju govori se o vaskrsenju sina ozaloscene udovice iz Naina. Svi poznajemo osjecaj nevjerice kada cujemo da je neko tesko bolestan, a jos manje nam je moguce zamisliti da mu nema lijeka. Kada se pak cuje tuzna vijest da je neko preminuo, dah nam staje i prosto ne mozemo doci k sebi, niti pak objasniti taj iznenadni odlazak, nestanak sa ovoga svijeta. A kako tek da shvatimo tugu duboko utucene udovice iz Naina, kojoj je umro sin jedinac. Poslije iscjeljenja kapetanovog sluge u Kapernaumu, Isus Hristos "pracen mnogim ucenicima i mnostvom naroda" (Luk. 7,11) dosao je u grad Nain. Tu ugleda strasan prizor, kako "na nosilima iznose umrlog mladica - jedinca zene udovice" (Luk. 7,12). Jadna majka udovica, skrhana od bola, pobozno je koracala za kovcegom svoga milog sina, pridrzavana i tjesena od srodnika, prijatelja i poznanika.

  Po Svom milosrdju, Hristos se sazali na ovu udovicu, i da bi je utjesio rece joj: "Ne placi" (Luk. 7,13) - i kao zivotodavac ucini cudo vaskrsavsi mladica: "Momce, tebi govorim, ustani!" (Luk. 7,14). I gle cuda Bozijeg: "Mrtav mladic ozive, sjede, stade govoriti i Gospod ga predade materi njegovoj" (Luk. 7,15). Ovaj znameniti dogadjaj posvjedoci Hristovu bozansku moc, jer Ga svi prisutni s radoscu i odusevljenjem proslavise govoreci: "Veliki prorok se podize (izidje) medju nama i Bog pohodi narod svoj" (Luk. 7,16).

  Ovo cudo, kao i Vaskrsenje Lazarevo i Jairove kceri, predstavlja i Hristovo Vaskrsenje i sliku sveopsteg vaskrsenja "kada ce mrtvi cuti glas Sina Bozijeg i cuvsi ozivjeti". A svi oni koji se zateknu u zivotu, oni ce se preobraziti i svi zajedno izici pred svepravednog Sudiju da prime nagrade za svoja djela: onima koji su cinili dobro dodijelice se vjecni zivot, onima koji su cinili zlo - vjecna osuda i muke.

  Smrt sina Nainske udovice, i njegovo vaskrsenje potom, predstavljaju sliku sveopsteg vaskrsenja i svima nam daju pouku o bozanskoj sili Gospoda Isusa Hrista; potvrdjuju da je On obecani i dugo ocekivani Mesija, Sin Boga zivoga, koji je dosao da nas spase id smrti i grijeha i da nam osigura vjecni zivot u neiskazanoj radosti.

  Poput Hrista, koji je vaskrsao ovog mladica i utjesio njegovu majku, i mi treba da tjesimo jedan drugoga: "Placite s placnima!" (Rim. 12,15) i "Nosite bremena jedan drugoga i tako cete ispuniti zakon Hristov" (Gal. 6,2). Niko od nas ne zna sta nas u zivotu ceka. Radost koju dozivimo moze da se okrene i na zalost. Rijeci utjehe treba pruziti i onima s kojima nismo u ljubavi, jer je "Hristos bio veliki tjesilac" (2. Kor. 1,3-5). "Ja placem, oci moje liju suze, jer je daleko od mene utjesitelj, koji bi okrijepio dusu moju" (Jer. 1,16).

  I u tuzi i u zalosti mozemo se pribliziti i jedan drugom oprostiti, jer sveti apostol Pavle savjetuje: "Vi morate oprostiti i tjesiti svojega bliznjega da ga kako ne satre prevelika zalost" (2. Kor. 2,7). Premudri Solomon slicno govori: "Bolje je zalost, nego li smijeh, jer kad je lice neveselo, srce postaje bolje" (Propov. 7, 2-3). Sveti apostol Pavle porucuje i slijedece: "Ne uskracujmo svoju suzu ozaloscenim bliznjima svojim i ne domecimo im zalost na zalost" (Filip. 2, 27).

  Slicno govori i nas srpski pjesnik Milan Rakic:

  Dakle, tjesimo nase bliznje iz dubine nasih srca i dusa, da bismo bili podjednako opravdani i spaseni pred Gospodom i Spasiteljem Hristom, kome neka je slava u sve vijekove vijekova. Amin.