| Dvadeseta
nedelja po Duhovima (Luka,
zac. 30; 7, 11-16) Pobozna
braco i sestre,
U
danasnjem svetom Jevandjelju govori se o
vaskrsenju sina ozaloscene udovice iz
Naina. Svi poznajemo osjecaj nevjerice
kada cujemo da je neko tesko bolestan, a
jos manje nam je moguce zamisliti da mu
nema lijeka. Kada se pak cuje tuzna
vijest da je neko preminuo, dah nam staje
i prosto ne mozemo doci k sebi, niti pak
objasniti taj iznenadni odlazak, nestanak
sa ovoga svijeta. A kako tek da shvatimo
tugu duboko utucene udovice iz Naina,
kojoj je umro sin jedinac. Poslije
iscjeljenja kapetanovog sluge u
Kapernaumu, Isus Hristos "pracen
mnogim ucenicima i mnostvom naroda" (Luk.
7,11)
dosao je u grad Nain. Tu ugleda strasan
prizor, kako "na
nosilima iznose umrlog mladica - jedinca
zene udovice" (Luk.
7,12).
Jadna majka udovica, skrhana od bola,
pobozno je koracala za kovcegom svoga
milog sina, pridrzavana i tjesena od
srodnika, prijatelja i poznanika.
Po
Svom milosrdju, Hristos se sazali na ovu
udovicu, i da bi je utjesio rece joj:
"Ne
placi" (Luk.
7,13) - i
kao zivotodavac ucini cudo vaskrsavsi
mladica: "Momce,
tebi govorim, ustani!" (Luk.
7,14). I
gle cuda Bozijeg: "Mrtav
mladic ozive, sjede, stade govoriti i
Gospod ga predade materi njegovoj" (Luk.
7,15).
Ovaj znameniti dogadjaj posvjedoci
Hristovu bozansku moc, jer Ga svi
prisutni s radoscu i odusevljenjem
proslavise govoreci: "Veliki
prorok se podize (izidje) medju nama i
Bog pohodi narod svoj" (Luk.
7,16).
Ovo
cudo, kao i Vaskrsenje Lazarevo i Jairove
kceri, predstavlja i Hristovo Vaskrsenje
i sliku sveopsteg vaskrsenja "kada
ce mrtvi cuti glas Sina Bozijeg i cuvsi
ozivjeti".
A svi oni koji se zateknu u zivotu, oni
ce se preobraziti i svi zajedno izici
pred svepravednog Sudiju da prime nagrade
za svoja djela: onima koji su cinili
dobro dodijelice se vjecni zivot, onima
koji su cinili zlo - vjecna osuda i muke.
Smrt
sina Nainske udovice, i njegovo
vaskrsenje potom, predstavljaju sliku
sveopsteg vaskrsenja i svima nam daju
pouku o bozanskoj sili Gospoda Isusa
Hrista; potvrdjuju da je On obecani i
dugo ocekivani Mesija, Sin Boga zivoga,
koji je dosao da nas spase id smrti i
grijeha i da nam osigura vjecni zivot u
neiskazanoj radosti.
Poput
Hrista, koji je vaskrsao ovog mladica i
utjesio njegovu majku, i mi treba da
tjesimo jedan drugoga: "Placite
s placnima!" (Rim.
12,15) i
"Nosite
bremena jedan drugoga i tako cete
ispuniti zakon Hristov" (Gal.
6,2).
Niko od nas ne zna sta nas u zivotu ceka.
Radost koju dozivimo moze da se okrene i
na zalost. Rijeci utjehe treba pruziti i
onima s kojima nismo u ljubavi, jer je
"Hristos
bio veliki tjesilac" (2.
Kor. 1,3-5).
"Ja
placem, oci moje liju suze, jer je daleko
od mene utjesitelj, koji bi okrijepio
dusu moju" (Jer.
1,16).
I u
tuzi i u zalosti mozemo se pribliziti i
jedan drugom oprostiti, jer sveti apostol
Pavle savjetuje: "Vi
morate oprostiti i tjesiti svojega
bliznjega da ga kako ne satre prevelika
zalost" (2.
Kor. 2,7).
Premudri Solomon slicno govori: "Bolje
je zalost, nego li smijeh, jer kad je
lice neveselo, srce postaje bolje" (Propov.
7, 2-3).
Sveti apostol Pavle porucuje i slijedece:
"Ne
uskracujmo svoju suzu ozaloscenim
bliznjima svojim i ne domecimo im zalost
na zalost" (Filip.
2, 27).
Slicno
govori i nas srpski pjesnik Milan Rakic:
Ja
placem kada drugi strada,
kada tudja sreca kao cvet vene.
Za mene nema tudjih jada:
sto boli drugog, boli i mene. |
Dakle,
tjesimo nase bliznje iz dubine nasih srca
i dusa, da bismo bili podjednako
opravdani i spaseni pred Gospodom i
Spasiteljem Hristom, kome neka je slava u
sve vijekove vijekova. Amin.
|