SRPSKA PRAVOSLAVNA
EPARHIJA KANADSKA
THE SERBIAN ORTHODOX
DIOCESE OF CANADA
 
Tema nedelje
Antihrist dolazi (1. Jn. 2, 18)
 
  "Vasington post" - novine koje ne treba narocito opisivati, ne tako davno, 8. juna ove godine, na udarnom mjestu, donese clanak svog redovnog komentatora, Hane Rosin, naslovljen, otprilike, ovako: "Jedna armijska kontraverza: da li su vjestice pozeljne? Na paganima se provjerava vojna vjerska tolerancija".

  Svakog cuda na ovom svijetu, a u bolesnoj Americi, narocito. Clanak kao i svaki drugi, pomislio sam, o nekom njihovom ludilu, kakvih imaju vazda i bezbroj. Ali, pogled me navede bas na prvi pasus, gde ugledah rijeci: Bosna i Kosovo, i to me navede dublje u tekst i u veliku brigu na kraju. Clanak zbori o tome kako se o svakom punom mjesecu, nekoliko desetina zaludnih vojnika sastaje u kasarni Fort Hilu, gdje se nalazi najveca americka vojna baza. Danju, oni su vojnici i oficiri americke vojske koje spremaju za upucivanje u Koreju, Bosnu, Kosovo. U toku svojih mjesecarskih sastanaka, oni svoje vojne uniforme zamjenjuju za kapuljace pa pjevaju zajedno sa svojim prvo-svestenicima i, do u duboko u noc, igraju oko velike vatre. To su prve americke vojne vjestice, ili vjesci, kako bismo ih mi morali nazvati.

  Dalje se u clanku nadugo i nasiroko raspreda o americkim vjesticama, vjescima, ako hocete, u americkoj vosjci, o istorijatu njihovog nastanka i, razumije se, o strasnoj i nigdje vidjenoj slobodi i toleranciji americke vojske koja je toliko daleko otisla da su kultovi i magije u njoj dozvoljene. Vojne vlasti te baze blagoslovile su njihovu aktivnost, odvojili im prostor za okultne radnje, i, sta vise, odredili im zarad "moralne podrske", jednog vojnog kapelana. Ljepota jedna! Sve bi to islo tako, skladno i uredno, da kojekakvi netolerantni hriscani se nisu upleli i poceli da prave galamu. Na sve reakcije mjestana i ostalih, vojne vlasti su reagovale tako da su svojim pulenima obezbijedili pojacanu zastitu. Njihov moto je: "Snaga je u raznorodnosti", te je svaka nova religijska praksa dobro dosla.

  Na tom dijelu ovog clanka ja sam ih ostavio da i dalje raspredaju o svojoj, sad vec cijelom svijetu na vrh nosa, "toleranciji" i da se izmedju sebe tolerantno do kraja, iskrve. Ja bih njih rado ostavio kad bi oni htjeli ostaviti mene. I mene, i tebe, i sve nas po citavom svijetu. A oni to nece. Tu svoju "sirokogrudost i toleranciju" oni spremaju za "izvoz", nama, Srbima, izgleda prije no drugima.

  Ko su, sta su, i kakvim se rabotama vjestice i vjesci bave, valjda bi trebalo da je poznato svima. Sta nam Sveto pismo o tome kaze mozete naci razasuto od samog pocetka Svete knjige, Petoknjizja Mojsijevog, pa do posljednje stranice njegove. Ovoj "toleranciji" americkoj ja pokusavam da pridjem sa njene najsire strane.

  Cujemo cesto da se govori o "novom svjetskom poretku". Niko na ovoj kugli zemaljskoj nije na svojoj kozi osjetio sta taj "novi poredak" znaci i sta on sobom donosi koliko mi, nesrecni Srbi. Da li nekom igrom slucaja ili kakvom demonskom logikom, kojoj se konci pohvatati ne mogu, tek sijaci "novog svjetskog poretka" su izabrali bas nas, Srbe, da na nama svoje djavolske opite vrse. Do Drugog Hristovog dolaska, dokle se ova gresna planeta u vasioni bude vrtjela, osjecace se pogubne posljedice njihovih djavolskih opita. Zbog tolikih otrova, koje su na zemlju izrucili, zemlja ce se u kraste pretvoriti. Ko je god, negdje pocetkom aprila, imao u rukama, "Nejsenal post", i citao clanak Zbignjeva Bzezinskog, naslovljen "Uozbiljite se sa pobjedom nad Srbima", mogao je, tacku po tacku, da zna sta su nam zgotovili i da se ni slucajno ne zanese ma kakvom nadom da cemo u sukobu s njima olako proci.

  Dakle, u kontekstu Luciferovih tema o jednoj svjetskoj vladi i jos kojecega, jedan od primarnih ciljeva tog "novog svjetskog poretka" je i jedna, jedina, svjetska religija. Da ne pomislimo, da bi to, eventualno, moglo biti hriscanstvo. Ni govora o tome. Sve drugo samo to ne. Naprotiv, sve se radi, i mnogo se para u to ulaze, da se hriscanstvo razvodni, razbije i unisti. Malo, malo, pa eto udarnih vijesti o nekom tamo rimokatolickom popu, sada na izdisaju, koga tuze da je dok je hodati mogao silnu djecu indijansku silovao. Pa ti nesrecnici, poslije pedeset godina, izvlace iz svojih sjecanja sta im je taj nesrecnik radio. Ili izvuku iz nekih ledenih kanadskih vukodolina nekakvu njihovu kaludjericu koja je, dok je znala kako se zvala, djecu mlatila i maltretirala. Uopste ne kazem da ih ne treba za grijehe njihove kastigovati. Ali isto tako znam da ovdje, i svuda, svaka stvar moze biti predstavljena na razne nacine. Izazivam svakoga, ko vijesti i zbivanja prati, da mi kaze kakvu je kaznu zena naseg, torontskog, gradonacelnika dobila zato sto je po ovdasnjim radnjama krala. Ili da mi kaze ako zna sta se desilo sa onim reporterom koji je pokusao da o tome javnost obavijesti. Mi, pravoslavni, moramo ocekivati da sljedeci na tapet dodjemo, pa da se o nama kao krvolocima pocne pisati i govoriti. Vec sada je postignuto da uz pojam "ortodoks" bude pripojeno nazadnjastvo i mracnjastvo. Vidimo kako uz svoje avione i rakete salju legije svojih misionara raznih fela. Razmilile se po cijelome svijetu, a po Pravoslavlju najvise, da u svoje torove sto vise ljudskih dusa satjeraju. Kad iz ove perspektive sagledate vijest iz "Vasington posta" o slanju vojnika vjestaca u Bosnu i Kosovo, onda vam moze mnogo sto sta jasnijim biti. Mnogi od nas smo u svoje vrijeme itekako kijali zbog jedne ideologizirane armije. Nasa armija je ipak bila mala u poredjenju sa americkom. Mozemo samo zamisliti kako ce sav svijet kijati od susreta sa tom djavolski ideologiziranom vojskom. Jer americka vojska je prethodnica i zavrsnica tog "novog poretka". Sto se ne postigne milom, sektama i televizijom, postici ce se, na kraju, silom. Uz svoje ubojito oruzje, rasprstace po svijetu i sjemena djavolskog sijanja, i sve u namjeri da kad se staro razrusi, vjera u covjeku ubije, onda da lakse novo zasiju, i Antihrista, kao jednog vladara i zreca, na zemlji zacare.

  Do sada je vecini od nas lako bilo biti hriscaninom. Cak i u tom prokletom komunizmu - za koji mi se cini da je kovacima tog besporetka itekako sluzio - ako se nisi gurao i, sto se kaze, "mecku cackao", i ako si sa malim zadovoljan bio - mogao si mirno i skromno svoj zivot provesti. U tvojoj zabiti, u skrivenosti tvoje duse, ko ti je mogao znati sta si i u sta vjerujes. Ovi sadasnji upinju se svim silama da ti i dusom ovladaju i pod svoju kontrolu je stave. Ide vrijeme - i nije daleko - kad se ziv covjek nigdje nece moci sakriti. Htio ne htio, morace biti izjasnjen: s njihovim bogom, Mamonom, ili sa svojim, Gospodom. I za to izjasnjenje treba se spremati, dok vremena jos ima.

protojerej-stavrofor Vasilije Tomic

 
 
Copyright © 1998 by
Serbian Orthodox Diocese of Canada
Sugestije mozete slati na: vladika@istocnik.com