| "Vasington
post" - novine koje ne
treba narocito opisivati, ne tako davno, 8. juna
ove godine, na udarnom mjestu, donese clanak svog
redovnog komentatora, Hane Rosin, naslovljen,
otprilike, ovako: "Jedna
armijska kontraverza: da li su vjestice pozeljne?
Na paganima se provjerava vojna vjerska
tolerancija". Svakog cuda
na ovom svijetu, a u bolesnoj Americi, narocito.
Clanak kao i svaki drugi, pomislio sam, o nekom
njihovom ludilu, kakvih imaju vazda i bezbroj.
Ali, pogled me navede bas na prvi pasus, gde
ugledah rijeci: Bosna i Kosovo, i to me navede
dublje u tekst i u veliku brigu na kraju. Clanak
zbori o tome kako se o svakom punom mjesecu,
nekoliko desetina zaludnih vojnika sastaje u
kasarni Fort Hilu, gdje se nalazi najveca
americka vojna baza. Danju, oni su vojnici i
oficiri americke vojske koje spremaju za
upucivanje u Koreju, Bosnu, Kosovo. U toku svojih
mjesecarskih sastanaka, oni svoje vojne uniforme
zamjenjuju za kapuljace pa pjevaju zajedno sa
svojim prvo-svestenicima i, do u duboko u noc,
igraju oko velike vatre. To su prve americke
vojne vjestice, ili vjesci, kako bismo ih mi
morali nazvati.
Dalje se u
clanku nadugo i nasiroko raspreda o americkim
vjesticama, vjescima, ako hocete, u americkoj
vosjci, o istorijatu njihovog nastanka i,
razumije se, o strasnoj i nigdje vidjenoj slobodi
i toleranciji americke vojske koja je toliko
daleko otisla da su kultovi i magije u njoj
dozvoljene. Vojne vlasti te baze blagoslovile su
njihovu aktivnost, odvojili im prostor za okultne
radnje, i, sta vise, odredili im zarad "moralne
podrske", jednog vojnog
kapelana. Ljepota jedna! Sve bi to islo tako,
skladno i uredno, da kojekakvi netolerantni
hriscani se nisu upleli i poceli da prave galamu.
Na sve reakcije mjestana i ostalih, vojne vlasti
su reagovale tako da su svojim pulenima
obezbijedili pojacanu zastitu. Njihov moto je:
"Snaga je u raznorodnosti", te
je svaka nova religijska praksa dobro dosla.
Na tom dijelu
ovog clanka ja sam ih ostavio da i dalje
raspredaju o svojoj, sad vec cijelom svijetu na
vrh nosa, "toleranciji" i da
se izmedju sebe tolerantno do kraja, iskrve. Ja
bih njih rado ostavio kad bi oni htjeli ostaviti
mene. I mene, i tebe, i sve nas po citavom
svijetu. A oni to nece. Tu svoju "sirokogrudost
i toleranciju" oni
spremaju za "izvoz",
nama, Srbima, izgleda prije no drugima.
Ko su, sta
su, i kakvim se rabotama vjestice i vjesci bave,
valjda bi trebalo da je poznato svima. Sta nam
Sveto pismo o tome kaze mozete naci razasuto od
samog pocetka Svete knjige, Petoknjizja
Mojsijevog, pa do posljednje stranice njegove.
Ovoj "toleranciji"
americkoj ja pokusavam da pridjem sa njene
najsire strane.
Cujemo cesto
da se govori o "novom
svjetskom poretku". Niko
na ovoj kugli zemaljskoj nije na svojoj kozi
osjetio sta taj "novi poredak" znaci
i sta on sobom donosi koliko mi, nesrecni Srbi.
Da li nekom igrom slucaja ili kakvom demonskom
logikom, kojoj se konci pohvatati ne mogu, tek
sijaci "novog
svjetskog poretka" su
izabrali bas nas, Srbe, da na nama svoje
djavolske opite vrse. Do Drugog Hristovog
dolaska, dokle se ova gresna planeta u vasioni
bude vrtjela, osjecace se pogubne posljedice
njihovih djavolskih opita. Zbog tolikih otrova,
koje su na zemlju izrucili, zemlja ce se u kraste
pretvoriti. Ko je god, negdje pocetkom aprila,
imao u rukama, "Nejsenal
post", i citao clanak
Zbignjeva Bzezinskog, naslovljen "Uozbiljite
se sa pobjedom nad Srbima",
mogao je, tacku po tacku, da zna sta su nam
zgotovili i da se ni slucajno ne zanese ma kakvom
nadom da cemo u sukobu s njima olako proci.
Dakle, u
kontekstu Luciferovih tema o jednoj svjetskoj
vladi i jos kojecega, jedan od primarnih ciljeva
tog "novog
svjetskog poretka" je i
jedna, jedina, svjetska religija. Da ne
pomislimo, da bi to, eventualno, moglo biti
hriscanstvo. Ni govora o tome. Sve drugo samo to
ne. Naprotiv, sve se radi, i mnogo se para u to
ulaze, da se hriscanstvo razvodni, razbije i
unisti. Malo, malo, pa eto udarnih vijesti o
nekom tamo rimokatolickom popu, sada na izdisaju,
koga tuze da je dok je hodati mogao silnu djecu
indijansku silovao. Pa ti nesrecnici, poslije
pedeset godina, izvlace iz svojih sjecanja sta im
je taj nesrecnik radio. Ili izvuku iz nekih
ledenih kanadskih vukodolina nekakvu njihovu
kaludjericu koja je, dok je znala kako se zvala,
djecu mlatila i maltretirala. Uopste ne kazem da
ih ne treba za grijehe njihove kastigovati. Ali
isto tako znam da ovdje, i svuda, svaka stvar
moze biti predstavljena na razne nacine. Izazivam
svakoga, ko vijesti i zbivanja prati, da mi kaze
kakvu je kaznu zena naseg, torontskog,
gradonacelnika dobila zato sto je po ovdasnjim
radnjama krala. Ili da mi kaze ako zna sta se
desilo sa onim reporterom koji je pokusao da o
tome javnost obavijesti. Mi, pravoslavni, moramo
ocekivati da sljedeci na tapet dodjemo, pa da se
o nama kao krvolocima pocne pisati i govoriti.
Vec sada je postignuto da uz pojam "ortodoks" bude
pripojeno nazadnjastvo i mracnjastvo. Vidimo kako
uz svoje avione i rakete salju legije svojih
misionara raznih fela. Razmilile se po cijelome
svijetu, a po Pravoslavlju najvise, da u svoje
torove sto vise ljudskih dusa satjeraju. Kad iz
ove perspektive sagledate vijest iz "Vasington
posta" o slanju vojnika
vjestaca u Bosnu i Kosovo, onda vam moze mnogo
sto sta jasnijim biti. Mnogi od nas smo u svoje
vrijeme itekako kijali zbog jedne ideologizirane
armije. Nasa armija je ipak bila mala u
poredjenju sa americkom. Mozemo samo zamisliti
kako ce sav svijet kijati od susreta sa tom
djavolski ideologiziranom vojskom. Jer americka
vojska je prethodnica i zavrsnica tog "novog
poretka". Sto se ne postigne
milom, sektama i televizijom, postici ce se, na
kraju, silom. Uz svoje ubojito oruzje, rasprstace
po svijetu i sjemena djavolskog sijanja, i sve u
namjeri da kad se staro razrusi, vjera u covjeku
ubije, onda da lakse novo zasiju, i Antihrista,
kao jednog vladara i zreca, na zemlji zacare.
Do sada je
vecini od nas lako bilo biti hriscaninom. Cak i u
tom prokletom komunizmu - za koji mi se cini da
je kovacima tog besporetka itekako sluzio - ako
se nisi gurao i, sto se kaze, "mecku cackao", i
ako si sa malim zadovoljan bio - mogao si mirno i
skromno svoj zivot provesti. U tvojoj zabiti, u
skrivenosti tvoje duse, ko ti je mogao znati sta
si i u sta vjerujes. Ovi sadasnji upinju se svim
silama da ti i dusom ovladaju i pod svoju
kontrolu je stave. Ide vrijeme - i nije daleko -
kad se ziv covjek nigdje nece moci sakriti. Htio
ne htio, morace biti izjasnjen: s njihovim bogom,
Mamonom, ili sa svojim, Gospodom. I za to
izjasnjenje treba se spremati, dok vremena jos
ima.
protojerej-stavrofor
Vasilije Tomic
|