| "Ja
izadjoh od Oca i dodjoh na svijet i |
| opet
ostavljam svijet, i idem k Ocu" |
| (Jn.
16, 28). |
Svojim
slavnim vaskrsenjem Gospod Isus Hristos pokidao
je okove smrti. Apostol kaze: "Uzalud je
vera nasa ako Hristos ne usta iz mrtvih". A
posle svog vaskrsenja, Gospod se cetrdeset dana
javljao Svojim ucenicima, i tek se u cetrdeseti
dan po vaskrsenju uzneo na nebo, kao sto je i sam
rekao: "Ja izadjoh
od Oca i dodjoh na svijet i opet ostavljam
svijet, i idem k ocu".
Danasnjim
danom, Gospod Isus Hristos zavrsio je veliko i
spasonosno delo svoga bozanskog poslanstva na
zemlji. Svojom smrcu iskupio je od greha i
prokletstva rod ljudski; vaskrsenjem Svojim
utvrdio je veru; a vaznesenjem pripremio stanove
u Oca Njegova za one koji veruju u Njega i zive
po nauci Njegovoj. Odlazeci ka Maslinskoj Gori sa
koje se vazneo, Hristos je ikazao ucenicima na
put kojim imaju da idu propovedajuci sveto
Jevandjelje: "Idite po
svemu svijetu i propovedajte jevandjelje svakome
stvorenju, koji uzveruje i pokrsti se, spasce se;
a ko ne veruje osudice se; a vi sedite u
Jerusalimu dok se ne prosvetite Duhom Svetim,
koga cu vam poslati" (Mk. 16,
15-17). Ova Hristova zapovest
zbunila je ucenike, jer su ziveli u nadi da ce
Spasitelj obnoviti carstvo judejsko, i da ce kao
car zemaljski zavladati svetom. Videci da su
ucenici Njegovi u zabludi, Gospod im, da bi ih
izveo iz te zablude i da bi ih obavestio o svom
pravom dolasku na zemlju, predocava najpre znacaj
vaskrsenja Svoga i obecanje dato prorocima:
"Tako je pisano i tako je
trebalo, da Hristos postrada i treci dan da
ustane iz mrtvih" (Lk. 24, 46).
Gospod ne
ukoreva svoje ucenike vec ih ocniski izvodi na
pravi put, kojim ce oni ici po odlasku Njegovom
Ocu nebeskom. Isus podize ruke k nebu, i podizuci
se u oblake, blagosiljase ucenike i sve verujuce
i nestade Ga. U tom trenutku, javise se dva
andjela u belim haljinama i rekose ozaloscenim
ucenicima: "Ljudi
Galilejci, sto stojite i gladate na nebo. Gospod
koji se od vas uznese na nebo, vratice se k vama
istim putem kojim je otisao". Ovo
je ujedno bio odgovor na pitanje apostola o
zemaljskom carstvu Njegovom.
Koliko su ove
reci bile znacajne za same ucenike Hristove,
toliko su znacajne i za svde nas. Njima se, preko
ucenika Hristovih, daje vernima novo obecanje:
doci ce vreme kada ce Spasitelj sici jos jednom
na zemlju, da primi one koji u Njega veruju i
nauci Njegovoj sleduju, da ih nagradi carstvom
slave i vecnim zivotom. Drugi dolazak Hristov
nece biti kao prvi, ponizen i u stradanju, vec u
punoj sili i slavi bozanskoj. Gospod ce biti
okruzen andjelima i ugodnicima Bozijim, kao
istiniti Bog i pravedni i neumitni sudija. Da!
Blago onima koji u taj dan mogu izaci na susret
Spasitelju sa delima dostojnim, sa delima koja ce
ih uvesti u carstvo vecne slave i blagodati
Bozije.
Zato, dragi
moji, postarajmo se dok je vreme, da sa cistim
srcem ljubavlju i predanoscu Bogu, stanemo u dan
sudni pred lice Spasitelja koji nas je ovde, na
zemlji, proslavio najvecim cudom, uznevsi se u
telu covecjem na nebo, i time obelezio put nasem
vecnom zivotu. Kao sto je Hristos na danasnji dan
Svojim cudesnim i slavnim vaznesenjem na nebo
krunisao Svoj zemaljski zivot, prepun borbe i
stradanja za spasenje sviju ljudi, i otisao na
nebo, da proslavljen sedne s desne strane Boga
Oca, koji ga posla u svet da bozanskom naukom
prosveti ljude i pokaze put vecnog spasenja; tako
i mi treba da se zivotom svojim pokazemo dostojni
milosti Bozje, trpeljivo snoseci sve patnje i
nevolje na zemlji po ugledu na Isusa Hrista. I da
svojim dobrim delima zasluzimo ljubav Oca
nebesnog. A to cemo postici samo tako ako nauku
Hristovu i zapovesti Bozije budemo tacno i
svesrdno ispunjavali, verujuci da ce svaki po
delima svojim biti ili nagradjen ili osudjen na
dan strasnog suda Bozijeg.
Ono sto su u
Starom zavetu Duhom Bozijim prosveceni ljudi
predskazivali, ispuni se na danasnji dan. Hristos
Spasitelj uznese se na nebo i sede s desne strane
Bozijeg prestola, u punoj sili i slavi. Blagodat
vecnoga zivota izlazi od Njega u svet, u Crkvu
Njegovu i u srca onih koji Ga priznaju i u Njega
veruju. On je otisao na nebo da nam tamo spremi
mesto u vecnoj slavi koju je On obecao kao
nagradu svima onima koji zive i rade po nauci
Njegovoj. vazneo se Gospod Isus Hristos na nebo
danas, i radost je stvorio svojim ucenicima. Ali
je On svojim vaznesenjem stvorio i radost svima
nama koji verujemo u Njega kao sina Bozijeg i
Spasitelja naseg. Time nam je pokazao da je i
nase pravo opredelenje - tamo na nebu, u vecnom i
blazenom zivotu. I zato treba da uvek i kroz ceo
zivot svoj upiremo nase poglede nebu, da
udesavamo svoj zivot tako bogougodno, kako bismo
se mogli udostojiti vecne slave i zivota u
carstvu nebeskom, koje je Gospod nas spremio
svima dobrim hriscanima.
Ne trazimo
pomoci u bespomocnih, niti zivota u bezivotnih.
Okrenim se licem ka zivome stvoritelju nasem koji
nam je dao lice sjajnije od lica svake zemaljske
tvari. Vratimo se od zapadne stranputice ka
istocnome putu, jer je na ovome putu spasenje.
Samo pozurimo, dok nas poslednji dan na zemlji
nije utonuo u mrak Zapada. O Gospode Vazneseni,
vaznesi um nas na nebo. Ocisti ga od tame i
olaksaj ga od zemlje, svetlonosni Spasitelju nas.
Tebi slava i hvala u sve vekove. Amin.
protonamesnik
Miroljub Todorovic, Vindzor
|