Izneti samu definiciju Crkve nije nimalo lako niti jednostavno, i zato su veoma rijetki oni Oci i ucitelji Crkve koji su istu davali. Grcka rijec eklisia, nije stvorena od hriscana, vec je prije postojala u politickom zivotu kod starih Grka, i oznacava sazvanu od glasnika skupstinu slobodnih gradjana za rjesavanje politickih pitanja. Kasniji grcki naziv kirijakon, sto znaci dom Gospodnji je hriscanskog karaktera i on se s pravom moze primjeniti za naziv Crkva.

  Apostol Pavle govori o Crkvi kao tajni Bozjoj u Hristu. Zato je i tesko definisati tu tajnu. Ali ona je stvarnost, kao tijelo ovaplocenog Hrista, pa moze biti priblizno odredjena.

  Otac Justin Popovic veli: "Crkva - to je Bogocovjek Hristos provucen kroza sve vjekove i kroz svu vjecnost".

  Vladika Nikolaj Velimirovic, koji je umro u izgnanstvu, kaze: "To je izuzetna zajednica u ljudskoj istoriji. Jer to je Bozja porodica stvorena recju i krvlju Isusa Hrista, a rukovodjena i nadahnuta Duhom Svetim".

  Sam Gospod je rekao za Crkvu svoju da je to carstvo Bozije ovdje na zemlji.

  A kako mnogi od nas shvataju Crkvu?

  Tragedija koja je zadesila nas narod nakon drugog svjetskog rata ostavila je pustos iza sebe u duhovnom pogledu na srpski narod. Naime, Srbi kao narod hriscanski nakon pet vekovnog ropstva pod turcima nisu bili ni najmanje sprmni u duhovnom pogledu da izdrze jos jednu tragediju iskusenje koje ih je zadesilo. Pa je usljed toga manje vise za posljeratni rezim bio vrlo lak posao da ugase skoro svaki pomisao na veru crkvu i religiozno obrazovanje, vjersku tradiciju i sve ono sto je srpski narod cinilo narodom hriscanskim i narodom Hristovim. Zato su Srbi iz komunizma izasli, sa najvise rana i oziljaka i najvise bogoborstva i nehriscanskog pristupu stvarima i zivotu. Zato nam se desava primera radi da u navecerje rodjenja Hristovog ne mozete uci u crkvu, a u isto vreme na Sv. Liturgiji na sam dan Rodjenja imamo trideset ili cetrteset dusa, ponegdje. Stvar je u verskom neznanju i rekao bih nehtjenju da se odredjene stvari saznaju iz pravih izvora. Cini mi se da smo i danas blizi onim nasim precima koji su se naselili na Balkan nego pravim sljedbenicima Hristovim.

  Na zalost, izgleda da mi u prvi plan stavljamo stvari drugorazrednog znacaja a one koje zivot znace, ne zapazamo ili preko njih prelazimo bez veceg interesovanja. Lijepo je to da ne budem pogresno shvacen sto ljudi dolaze na vecernje bogosluzenje uoci Bozica, ali je jos bitnije da dodju na sam dan rodjenja Hristovog - Bozic. Isto bi se moglo reci i u odnosu na Veliki petak i na dan Vaskrsenja Hristovog. U veliki Petak je Hristos raspet ali to za nas hriscane ne bi imalo nikakvog efekta niti znacaja da se nije desilo i svetlo Vaskresenje, jer ap. Pavle kaze: "Ako Hristos ne Vaskrse uzalud je vjera nasa i uzalud je nadanje nase". Moramo jednom poceti da ucimo da razumijemo, ako neznamo da pitamo, jer nije sramota ni grijeh neznati nego ne htjeti. Danas je bar moguce i dostupno je svakome pojedincu da dodje do vjerske literature iz koje ce saznati nesto vise o nasoj vjeri, a ne samo da kaze pa ja nisam imao prilike da to cujem. Naravno da nisu imali prilike kada i ne pokazuju zelju za saznanjem istine koja spasava. Svi imaju prilike i znaju uglavnom sve ono sto se tice materijalnih stvari, ali moramo naci vremena za Gospoda, a samim time za spasenje duse svoje. Svjedoci smo jednog vrlo nakaradnog poimanja Crkve Hristove. Naime, desava se da neki crkvu smatraju samo mjestom okupljanja i druzenja, usudio bih se reci kao neki klub. Crkva to nije i to treba svi da znaju i da upamte ukoliko misle da od nje naprave nesto takvo nece im uspjeti. Pojedinci, mahom u dusi nevernici misle da se u crkvi moze raditi kako to oni namisle, pa posle kada se neko isprijeci ispred toga oni drvlje i kamenje po njemu, rove svuda da nadju stogod crno kako bi ga ocrnili. Pri tome ne prezaju ni da lazu niti da klevetaju gde god stignu, a sve misleci da time "Bogu sluzbu cine". Na njihovom putu su najcesce svestenici, kao oni kojima je zadatak da ih ispravljaju i uce istini, ali oni im najcesce osporavaju pravo da kazu bilo sta. Po njima svestenik je tu da kadi, kako to neki ironicno umeju reci, a oni su ti koji treba da mu kazu dali je dobro ili ne. Izgleda da smo neke stvari pobrkali, svestenik je taj koji rukovodi zajednicom (Crkvom) blagodacu Duha Svetoga vernih, i on ima apsolutno pravo da ukazuje na nepravilnosti unutar zajednice, kako bi istu vodio pravim putem. Jer imamo razlicite darove po blagodati, koja nam je dana (Rim.12,6). Opametimo se i dozvolimo da onaj kome je dano, da radi ono za sta ga je Gospod blagoslovio.

  Neka nas svemilostivi Gospod prosvetli blagodacu poznanja istine, kako bih smo razumeli sta nam valja ciniti. Amin.

jerej Dusan Gnjatic, Winnipeg