Tema nedelje

O upotrebi rijeci (2)

  Bijade rijeci o rijeci, braco moja i sestre, a i ovom prilikom ce biti. Jer, koliko god da razmisljamo koliko je odgovorno rijec izustiti, nece nam valjda, biti dovoljno da se urazumino i dobro pazimo kako s rijecima baratamo. "Ako ko od vas misli da je pobozan, a ne zauzdava jezika svojega, nego vara srce svoje, njegova je poboznost uzalud" (Jak. 1, 26), upozorava nas apostol Jakov na pocetku svoje Poslanice.

  I njegova razmisljanja o rijeci, njegov vanredni traktat o jeziku bio bi svakome pametnome dovoljan da shvati kakav nam je dar ali i opasnost u jeziku data. "Jer svi mnogo grijesimo" - veli on. Ako neko u rijeci ne grijesi, taj je savrsen covjek, mocan je zauzdati sve tijelo. Gle, konjima stavljamo uzde u usta da nam se pokoravaju, i sve tijelo njihovo pokrecemo. Eto, i ladje, iako su velike i silni ih vjetrovi gone, okrecu se malim kormilom onamo kuda hoce onaj koji upravlja. Tako je i jezik mali ud, a hvali se da je veliki. Gle, malena vatra, kako velike stvari zapali. I jezik je vatra, svijet nepravde. Tako se i jezik nalazi medju nasim udima, prljajuci sve tijelo, i paleci tok zivota nasega, i zapaljujuci se od pakla. Jer svaki rod od zvjerinja i ptica, i gmizavaca i riba, pripitomio se rodu covjecijemu, a jezik niko od ljudi ne moze ukrotiti; to nemirno zlo, puno otrova smrtonosnoga. Njim blagosiljamo Boga i Oca, njime proklinjemo ljude, stvorene po podobiju Boziju. Iz istih usta izlazi blagoslov i kletva. Ne valja, braco moja, da ovo tako biva. "Zar moze iz istog izvora teci slatko i gorko?" (Jak. 3, 2-11).

  Mi vidimo, braco moja i sestre, da zbog izandjalosti i izlizanosti rijeci, rijec je izgubila svoju jacinu i tezinu. Sada nam tone i tone papira, more napisanih i potpisanih rijeci treba da nadomjeste nekada datu rijec i posten stisak ruke. Ubi nas to licemjerje, ta praznoca rijeci. Niko nikome nista ne vjeruje. I kad se covjek oblati i opanjka, ne uzima se suvise ozbiljno kao sto se ne primaju s nekom izricitom paznjom ni pohvale izrecene za nekoga. "Pomagaj, Gospode, jer nesta svetijeh, jer je malo vjernih medju sinovima covjecijim" - kriknuo bi prorok Bozji. "Laz govore jedan drugome, usnama lazljivim govore iz srca dvolicna" (Ps. 12, 1-3). Za utjehu je neku proroku - a kuku da se na nama rijeci ne obistine - da ce Gospod istrijebiti "sva usta lazljiva, jezik velicavi" (Ps. 12, 3).

  A na drugom mjestu, govoreci o svojim savremenicima, ili, bolje reci, o nama, prorok David napominje da u ustima njihovim nema istine; u njima je nevaljalstvo; grlo im je grob otvoren, na jeziku im je dvolicenje. "Boze, ne daj im napretka" (Ps. 5, 9-10), proklinje prorok. Pa se moli Bogu da ga Bog sakrije od "gomile bezakonika", kako on veli, "koji naostrise jezik svoj kao mac, strijeljaju rijecima koje zidaju rane. Da bi iz potaje ubili pravoga, iznenada udaraju na nj' i ne boje se" (Ps. 64, 2-4).

  Vidimo da je uzaludna poboznost onome ko "ne zauzdava jezika svojega, nego vara srce svoje" (Jak. 1, 26). Otkrivena rijec Bozja, Sveto pismo, kroz usta prorocka jasno veli ko je Gospodu mio i ko moze sjediti u sjenici Bozjoj, nastavati na svetoj gori Njegovoj. "Ko hodi bez mane, tvori pravdu i govori istinu iz srca svojega. Ko ne opada jezikom svojim, ne cini drugome zla i ne ruzi bliznjega svoga" (Ps. 15, 1-3).

  Pa psalmopjevac David, zarad dobra nasega, savjetuje nas mudro: "Koji covjek zeli zivota, ljubi dane da bi vidio dobro", neka ustavlja "jezik svoj od zla, i usta svoja od prijevarne rijeci" (Ps. 34, 12-13). To isto ponavlja apostol Petar, govoreci nam ocinski: "A najposle, veli on, budite svi jednodusni, sazaljivi, bratoljubivi, milosrdni, smjerni; ne vracajte zlo za zlo, ni uvredu za uvredu... Jer oci Gospodnje obracene su na pravednike, i usi njegove na molitvu njihovu; a lice Gospodnje protiv onih koji cine zlo" (1. Petr. 3, 8-12).

  I ja, sebi, prvo, pa onda svima vama, braco moja i sestre, ne bih mogao reci nista pametnije no sto nadjoh u Svetom pismu, rijeci stradalnog Jova, kad kaze: "Dok je dusa moja u meni, i duh Bozji u nozdrvama mojim, nece usne moje govoriti bezakonja niti ce jezik moj izricati prevare" (Jov, 27, 3-4).

  Cineci tako, zaista cemo vidjeti dane dobre, i duse svoje spasti. Amin.

protojerej-stavrofor Vasilije Tomic,
paroh torontski