Kad pazljivo saslusate danasnji sveti Apostol, iz Prve poslanice Pavlove Korincanima, vi vidite svetog apostola Pavla drugacijeg nego sto smo uobicajili da ga vidjamo. Iz njegovih rijeci, upucenih hriscanima grada Korinta, kao da izbija zal, prijekor, i, pomalo, ljutina. Kao da je i njemu, trpeljivom do beskraja, mjera trpeljivosti prevrsena, "trpila" popustila. Samo on zna sta je njegovom dusom prolazilo, kakve su ga muke snalazile, kad je, jednom, i on srcu oduska dao.

  Izgleda da su hriscani Korinta, bogatoga, trgovackog, grada, opsjednuti svojom moci i bogatstvom - kao, ovo, i mi, danas - poceli da prenebregavaju nauku Gospodnju, ovozemaljskim stvarima da se okrecu a ucitelje svoje, vodje duhovne i pastire, apostole i prezvitere, da nipodastavaju. "Vec ste se nasitili, prjekorijeva ih sveti Apostol, vec se obogatiste; bez nas se zacariste." (1. Kor. 4, 8) Pa potom slijedi Pavlova prijekorna jadikovka, koju custe danas, na svetoj Liturgiji: "Jer mislim da Bog nas apostole pokaza posljednjim, kao na smrt osudjene; jer postasmo prizor i andjelima i ljudima. Mi ludi Hrista radi, a vi mudri u Hristu; mi slabi a vi jaki; vi slavni a mi prezreni. Do ovoga casa podnosimo i glad i zedj i golotinju i udarce, i potucamo se. I trudimo se radeci svojim rukama. Kad nas grde, blagosiljamo; kad nas gone, trpimo; kad hule na nas, molimo; postasmo kao smetliste svijeta, svima smece do danas". (1. Kor. 4, 9-13) "Nikoga ne uvrijedismo, nikoga ne ostetismo, nikoga ne oglobismo." (2. Kor. 7, 2)

  Kad ove rijeci Apostolove slusam, osjecam ih kao prijekor meni, svesteniku, licno, upucen. Koliko sam ja, grjesnik, daleko i predaleko od Apostolovog, da blagosiljam kad me grde, da trpim kad me gone, da molim za one koji hule? Do neba kukam kad me i malena muka spopadne a da i ne govorim sta mi se dusom kovitla kad me uvrijede i ponize.

  Kad se premjerim i u odnosu na Apostolovu blagost i prastanje, nadjem se jako lak i sicusan.

  Vidjeste, Apostol, posto se izjadao i dusi svojoj olaksao, najednom, kao da se trgao i zabrinuo, da ga, nadmeni, hriscani Korinta ne osude, odbace; prijekor njegov pogresno protumace. Istog momenta, Apostol pocinje da ih, roditeljski, tetosi i mazi. "Ne pisem ovo da vas posramim, nego vas poucavam kao malu djecu. Jer ako imate i hiljade roditelja u Hristu - veli im - ali nemate mnogo otaca. Jer vas u Hristu Isusu ja rodih jevandjeljem." (1. Kor. 4, 14-15)

  Znate i sami da je sveti apostol Pavle bio jedan od najobrazovanijih ljudi svoga doba i sredine. Ali on posjeduje najvaznije obrazovanje, cesto nedostupno ljudima formalnog visokog obrazovanja: njemu su poznati svi virovi i ponori ljudskih dusa. Ovdje ga vidimo da doslovno postupa prema slovu i uputstvu Premudrog Solomona: "Velik gnjev pokazuj kad prastas kar, i kad oprostis, poslije vecma pokaraj". (Price, 19, 19)

  Slovo, odrzano hriscanima korintskim, upuceno je i nama, rekoh, hriscanima danasnjim. Vise nego li nasoj pastvi, ovo je slovo namijenjeno nama, svestenicima, kjima je na dusu povjereno stado i velika odgovornost za njega. I medju nama su, kao sto sami znate, nesporazumi mnogi i cesti. I mi, vrlo cesto, i nedozvoljivo, ne znamo kako u takvim situacijama da se ponasamo. Prestrogi smo u svojim sudovima kad bi trebalo da smo blagi a mlaki i preblagi - straha radi ljudskoga - kad bi trebalo da smo strogi. Tesko nam je da nadjemo pravi balans, i ako do njega nekako dodjemo, jos nam je teze da po njemu postupamo.

  Ne ocekuje se od nas, kao sto neki misle, da samo tetosimo i blazimo. I apostol Pavle - susta ljudska mudrost i dobrota -vidite, i sam zna da u nekim momentima podvikne i prekori. No u jednom, i mnogom, mi Apostolu ni do koljena nismo: istog momenta, posto prekori, on i pomiluje. Preko svoga ucenika, mladog episkopa Timoteja, on nas zaklinje pred Bogom i Gospodom nasim Isusom Hristom, koji ce suditi zivima i mrtvima javljanjem svojim i Carstvom svojim, da propovijedamo rijec u vrijeme i nevrijeme, da pokaramo, da zaprijetimo ali odmah i da utjesimo sa svakom strpljivoscu i poukom. (2. Tim. 4, 1 - 2) "One koji grijese pokaraj pred svima, da i ostali imaju strah." (1. Tim. 5, 20) I drugog svog ucenika, svetog apostola Tita, savjetuje da pastvu svoju kara bez postede, da bi bila zdrava u vjeri. (Titu, 1, 13) Ali, sve sa mjerom i namjenom, i sve u svoje vrijeme. "Starca ne karaj nego ga savjetuj kao oca; mladice kao bracu; starice kao matere; mlade kao sestre, u svakoj cistoti". (1. Tim. 5, 1-2)

  U ovim savjetima, nama, pastirima, svetom apostolu Pavlu pridruzuje se stariji njegov kolega - rekli bismo danas - sveti apostol Petar, i veli: "Prezvitere koji su medju vama molim, ja koji sam saprezviter i svjedok Hristovih stradanja, i zajednicar u slavi koja ce se otkriti; cuvajte stado Bozije, koje vam je povjereno, i nadgledajte ga, ne prinudno, nego dobrovoljno, i po Bogu, ne zbog necasnog dobitka, nego od srca; niti kao da gospodarite nasljedstvom Bozjim; nego budite ugled stadu; i kad se javi Arhipastir, primicete vijenac slave koji ne vene". (1. Petr. 5, 1-3) Sveti apostol nas podsjeca na veliku odgovornost: ono sto nam je povjereno, Gospod je stekao krvlju svojom. (D. ap. 20, 28)

  Nama, pastirima je dato, ali je i pastvi zadato. Odgovornost je obostrana. Mi sa ljubavlju da vodimo a vodjeni da se ne odupiru. "Slusajte starjesine svoje i povinujte im se, jer oni bdiju nad dusama vasim posto ce odgovarati za njih, da bi to s radoscu cinili a ne sa uzdisanjem, jer vam ovo ne bi bilo od koristi." (Jevr. 13, 17) I jednima i drugima savjetuje se ljubav i blagorazumije. "Sve da vam biva u ljubavi." (1. Kor. 16, 14). "Tako i vi mladji pokoravajte se starjesinama, a svi, pokoravajuci se jedni drugima, prigrlite smirenoumlje, jer se Bog gordima protivi a smirenima daje blagodat." (1. Petr. 5, 4). Amin.

Protojerej-stavrofor Vasilije Tomic, 
paroh prvi torontski