1. Ako jezike covecije i andjeoske govorim a ljubavi nemam, onda sam kao zvono koje zvoni, ili praporac koji zveci.
2. I ako imam prorostvo i znam sve tajne i sva znanja, i ako imam svu veru da i gore premestam, a ljubavi nemam, nista sam.
3. I ako razdam sve imanje svoje, i ako predam telo svoje da se sazeze, a ljubavi nemam, nista mi ne pomaze.
4. Ljubav dugo trpi, milokrvna je; ljubav ne zavidi; ljubav se ne velica, ne nadima se,
5. Ne cini sta ne valja, ne trazi svoje, ne srdi se, ne misli o zlu,
6. Ne raduje se nepravdi, a raduje se istini,
7. Sve snosi, sve veruje, svemu se nada, sve trpi.
8. Ljubav nikad ne prestaje, a prorostvo ako ce i prestati, jezici ako ce umuknuti, razuma ako ce nestati.
9. Jer nesto znamo i nesto prorokujemo;
10. A kad dodje savrseno, onda ce prestati sta je nesto.
11. Kad ja bejah malo dete kao dete govorah, kao dete misljah, kao dete razmisljah; a kad postadoh covek, odbacih detinjstvo.
12. Tako sad vidimo kao kroz staklo, u zagonetki, a onda cemo licem k licu; sad poznajem nesto, a onda cu poznati kao sto sam poznat.
13. A sad ostaje vera, nada, ljubav, ovo troje; ali je ljubav najveca medju njima.
