1. Potom cetvrte godine cara Darija dodje rec Gospodnja Zahariji cetvrtog dana devetog meseca, Hasleva,
2. Kad poslase u dom Bozji Sarasara i Regemeleha i ljude svoje da mole Gospoda,
3. I da govore svestenicima, koji behu u domu Gospoda nad vojskama, i prorocima, i kazu: Hocemo li plakati petog meseca odvajajuci se, kako cinismo vec toliko godina?
4. I dodje mi rec Gospodnja Govoreci:
5. Kazi svemu narodu zemaljskom i svestenicima, i reci: Kad postiste i tuziste petog i sedmog meseca za sedamdeset godina, eda li meni postiste?
6. A kad jedete i pijete, ne jedete li i ne pijete li sami?
7. Nisu li to reci koje je Gospod proglasio preko predjasnjih proroka, kad Jerusalim bese naseljen i miran i gradovi njegovi oko njega, i kad bese naseljen juzni kraj i ravnica?
8. Dodje rec Gospodnja Zahariji govoreci:
9. Ovako govori Gospod nad vojskama: Sudite pravo i budite milostivi i zalostivi jedan drugom.
10. I ne cinite krivo udovici ni siroti, inostrancu ni siromahu, i ne mislite zlo jedan drugom u srcu svom.
11. Ali ne htese slusati, i uzmakose ramenom natrag, i zatiskose usi svoje da ne cuju.
12. I srcem svojim otvrdnuse kao dijamant da ne cuju zakon i reci koje sla Gospod nad vojskama duhom svojim preko proroka predjasnjih; zato dodje velik gnev od Gospoda nad vojskama.
13. Zato kao sto On vika, a oni ne slusase, tako i oni vikase a ja ih ne slusah, govori Gospod nad vojskama.
14. Nego ih razmetnuh vihorom po svim narodima, kojih ne poznavase, i zemlja opuste iza njih da niko u nju ne dohodjase niti se iz nje vracase, i obratise milu zemlju u pustos.
