1. Potom opet podigoh oci svoje, i videh, a to cetvora kola izlazahu izmedju dve gore, a te gore behu od bronze.
2. U prvim kolima behu konji ridji, a u drugim kolima konji vrani,
3. A u trecim kolima konji beli, a u cetvrtim kolima konji sareni, jaki.
4. I progovorivsi rekoh andjelu koji govorase sa mnom: Sta je to, gospodaru moj?
5. A andjeo odgovori i rece mi: To su cetiri vetra nebeska, koji izlaze ispred Gospoda sve zemlje, gde stajase.
6. Konji vrani sto su u jednim, oni idu u severnu zemlju; a beli idu za njima, a sareni idu u zemlju juznu.
7. I jaki izasavsi htese da idu i prolaze zemlju; i rece: Idite prolazite zemlju. I stadose prolaziti zemlju.
8. Tada me zovnu, i rece mi: Vidi, koji otidose u zemlju severnu, umirise duh moj u zemlji severnoj.
9. Potom mi dodje rec Gospodnja govoreci:
10. Uzmi od roblja, od Heldaja i od Tovije i od Jedaje, koji dodjose iz vavilonske, pa dodji istog dana i udji u dom Josije, sina Sofonijinog.
11. Uzmi srebra i zlata, i nacini vence, i metni na glavu Isusu, sinu Josedekovom, poglavaru svestenickom.
12. I reci mu govoreci: Ovako veli Gospod nad vojskama: Evo coveka, kome je ime Klica, koja ce klijati s mesta svog i sagradice crkvu Gospodnju.
13. Jer ce On sagraditi crkvu Gospodnju, i nosice slavu, i sedece i vladati na svom prestolu, i bice svestenik na prestolu svom, i savet mirni bice medju obema.
14. I venci neka budu Elemu i Toviji i Jedaji i Henu, sinu Sofonijinom za spomen u crkvi Gospodnjoj.
15. I koji su daleko doci, ce i gradice crkvu Gospodnju, i poznacete da me je Gospod nad vojskama poslao k vama. I to ce biti ako uzaslusate glas Gospoda Boga svog.
