1. Ali ce u poslednja vremena biti utvrdjena gora doma Gospodnjeg navrh gora i uzvisena iznad humova, i narodi ce se sticati k njoj.
2. I ici ce mnogi narodi govoreci: Hodite, da idemo na goru Gospodnju i u dom Boga Jakovljevog, i ucice nas svojim putevima i hodicemo Njegovim stazama; jer ce iz Siona izaci zakon i rec Gospodnja iz Jerusalima.
3. I sudice medju mnogim narodima, i pokarace jake narode nadaleko, i oni ce raskovati maceve svoje na raonike, i koplja svoja na srpove; nece dizati maca narod na narod, niti ce se vise uciti ratu.
4. Nego ce sedeti svaki pod svojom vinovom lozom i pod smokvom, i nece biti nikoga da ih plasi; jer usta Gospoda nad vojskama rekose.
5. Jer ce svi narodi hoditi svaki u ime boga svog; a mi cemo hoditi u ime Gospoda Boga svog uvek i doveka.
6. U to vreme, govori Gospod, sabracu hrome, i skupicu odagnane i kojima zlo ucinih.
7. I ucinicu od hromih ostatak i od odagnanih silan narod; i Gospod ce carovati nad njima na gori Sionu odsada i doveka.
8. I ti, kulo stadu, steno kceri sionskoj, tebi ce doci, doci ce prva vlast, carstvo kceri jerusalimske.
9. Zasto vices tako jako? Nema li cara u tebi? Eda li izgibose tvoji savetnici, te te obuzese bolovi kao porodilju?
10. Muci se i vici, kceri sionska, kao porodilja, jer ces izaci iz grada i stanovaces u polju, i otici ces u Vavilon; onde ces se osloboditi, onde ce te iskupiti Gospod iz ruku neprijatelja tvojih.
11. A sada se sabrase na te mnogi narodi govoreci: Da se oskvrni, i da se oci nase nagledaju Siona.
12. Ali ne znaju misli Gospodnje, niti razumeju namere Njegove, jer ih je skupio kao snoplje na gumno.
13. Ustani i vrsi, kceri sionska, jer cu ti naciniti rog gvozden, i kopita cu ti naciniti bronzana, te ces satrti mnoge narode, i posveticu Gospodu blago njihovo i imanje njihovo Gospodu sve zemlje.
