1. Dodje rec Gospodnja Joni, sinu Amatijevom govoreci:
2. Ustani, idi u Nineviju grad veliki, i propovedaj protiv njega, jer izadje zloca njihova preda me.
3. A Jona usta da bezi u Tarsis od Gospoda, i sisav u Jopu nadje ladju koja idjase u Tarsis i plativ vozarinu udje u nju da otide s njima u Tarsis od Gospoda.
4. Ali Gospod podize velik vetar na moru, i posta velika bura na moru da misljahu da ce se razbiti ladja.
5. I ladjari uplasivsi se prizivahu svaki svog boga, i bacahu sta bese u ladji u more da bi bila laksa; a Jona bese sisao na dno ladji, i legav spavase tvrdo.
6. A upravitelj od ladje pristupi k njemu i rece mu: Sta ti spavas! Ustani, prizivaj Boga svog, ne bi li nas se opomenuo Bog da ne poginemo.
7. Potom rekose jedan drugom: Hodite, da bacimo zreb da vidimo sa koga dodje na nas ovo zlo. I bacise zreb, i pade zreb na Jonu.
8. Tada mu rekose: Kazi nam zasto dodje ovo zlo na nas; koje si radnje? I odakle ides? Iz koje si zemlje? I od koga si naroda?
9. A on im rece: Jevrejin sam, i bojim se Gospoda Boga nebeskog, koji je stvorio more i suvu zemlju.
10. Tada se vrlo uplasise ljudi, i rekose mu: Sta si ucinio? Jer doznase ljudi da bezi od Gospoda, jer im on kaza.
11. I rekose mu: Sta cemo ciniti s tobom, da bi nam more utolilo? Jer bura na moru bivase sve veca.
12. A on im rece: Uzmite me i bacite me u more, i more ce vam utoliti, jer vidim da je s mene dosla na vas ova velika bura.
13. A ljudi stadose veslati da bi dosli ka kraju; ali ne mogahu, jer im bura na moru bivase sve veca.
14. Tada prizvase Gospoda i rekose: Molimo Ti se, Gospode, da ne poginemo radi duse ovog coveka, i nemoj metnuti na nas krv pravu, jer Ti, Gospode, cinis kako hoces.
15. Potom uzese Jonu i bacise ga u more, i presta bura na moru.
16. Tada se pobojase oni ljudi Gospoda vrlo, i prinesose zrtvu Gospodu i ucinise zavete.
