1. Ovo mi pokaza Gospod: Gle, kotarica letnjeg voca.
2. I rece: Sta vidis, Amose? A ja rekoh: Kotaricu letnjeg voca. A Gospod mi rece: Dodje kraj narodu mom Izrailju, necu ga vise prolaziti.
3. I pesme ce crkvene biti ridanje u onaj dan, govori Gospod; bice mnostvo mrtvih telesa, koja ce se svuda pobacati cuteci.
4. Cujte ovo, koji prozdirete uboge i satirete siromahe u zemlji,
5. Govoreci: Kad ce proci mladina da prodajemo zito? I subota da otvorimo psenicu? Umanjujuci efu i povecavajuci sikal i varajuci laznim merilima;
6. Da kupujemo siromahe za novce i ubogog za jedne opanke, i da prodajemo ocinke od psenice.
7. Zakle se Gospod slavom Jakovljevom: Necu nikada zaboraviti nijedno delo njihovo.
8. Nece li se zemlja potresti od toga, i protuziti svaki koji zivi na njoj? I nece li se sva razliti kao reka? I nece li se odneti i potopiti kao od reke misirske?
9. I u onaj dan, govori Gospod Gospod, ucinicu da sunce zadje u podne, i pomracicu zemlju za belog dana.
10. I pretvoricu praznike vase u zalost i sve pesme vase u plac, i metnucu kostret oko svih bedara, i ucinicu da svaka glava ocelavi i da bude zalost kao za jedincem, i kraj ce joj biti kao gorak dan.
11. Gle, idu dani, govori Gospod Gospod, kad cu pustiti glad na zemlju, ne glad hleba ni zedj vode, nego slusanja reci Gospodnjih.
12. I potucace se od mora do mora, i od severa do istoka trcace trazeci rec Gospodnju, i nece je naci.
13. U to ce vreme obamirati lepe devojke i mladici od zedji,
14. Koji se kunu krivicom samarijskom i govore: Tako da je ziv Bog tvoj, Dane, i tako da je ziv put u Virsaveju. I pasce, i nece vise ustati.
