1. Rec Gospodnja koja dodje Joilu sinu Fatuilovom.
2. Cujte, starci; slusajte, svi stanovnici zemaljski; je li ovako sta bilo za vaseg vremena ili za vremena vasih otaca?
3. Pripovedajte to sinovima svojim, i sinovi vasi svojim sinovima, i njihovi sinovi potonjem kolenu.
4. Sta osta iza gusenice izjede skakavac, i sta osta iza skakavca izjede hrust, i sta osta iza hrusta izjede crv.
5. Otreznite se, pijanice, i placite; i ridajte svi koji pijete vino, za novim vinom, jer se ote iz usta vasih.
6. Jer dodje na zemlju moju silan narod i nebrojen; zubi su mu kao u lava i kutnjaci kao u lavice.
7. Potre vinovu lozu moju, i smokve moje pokida, sasvim ih oguli i pobaca, te im se grane bele.
8. Ridaj kao mladica opasana kostrecu za muzem mladosti svoje.
9. Nesta dara i naliva iz doma Gospodnjeg; tuze svestenici, sluge Gospodnje.
10. Opuste polje, tuzi zemlja; jer je potrveno zito, usahlo vino, nestalo ulja.
11. Stidite se ratari, ridajte vinogradari, psenice radi i jecma radi, jer propade zetva na njivi;
12. Loza posahnu i smokva uvenu; sipak i palma i jabuka i sva drveta poljska posahnuse, jer nesta radosti izmedju sinova ljudskih.
13. Opasite se i placite svestenici; ridajte koji sluzite oltaru, dodjite, nocujte u kostreti, sluge Boga mog; jer se unosi u dom Boga vaseg dar i naliv.
14. Naredite post, oglasite praznik, skupite staresine, sve stanovnike zemaljske, u dom Gospoda Boga svog, i vapite ka Gospodu:
15. Jaoh dana! Jer je blizu dan Gospodnji, i doci ce kao pogibao od Svemoguceg.
16. Nije li nestalo hrane ispred ociju nasih, radosti i veselja iz doma Boga naseg?
17. Seme istruhnu pod grudama svojim, puste su zitnice, razvaljene spreme, jer posahnu zito.
18. Kako uzdise stoka! Kako su se smela goveda! Jer nemaju pase; i ovce ginu.
19. K Tebi, Gospode, vicem, jer oganj sazeze pase u pustinji, i plamen popali sva drveta u polju.
20. I zverje poljsko pogleda za tobom, jer usahnuse potoci vodeni i oganj sazeze pase u pustinji.
