1. Opet mi dodje rec Gospodnja govoreci:
2. Sine covecji, zagonetni zagonetku i kazi pricu o domu Izrailjevom,
3. I reci: Ovako veli Gospod Gospod: Orao velik, velikih krila, dugih pera, pun perja, saren, dodje na Livan i uze vrh od kedra,
4. Odlomi vrh od mladih grana njegovih, i odnese ga u zemlju trgovacku, u grad trgovacki metnu ga.
5. I uze seme iz one zemlje, i metnu ga na njivu, odnese ga gde ima mnogo vode, i ostavi ga dobro.
6. I iznice, i posta busat cokot, nizak, kome se loze pruzahu k njemu a zile behu pod njim; posta cokot, i pusti grane i izbi odvode.
7. A bese drugi orao velik, velikih krila i pernat, i gle, taj cokot pusti k njemu zile svoje i grane svoje pruzi k njemu da bi ga zalivao iz brazda svog sada.
8. Posadjen bese u dobroj zemlji kod mnoge vode, da pusti grane i radja rod i bude krasna loza.
9. Kazi: Ovako veli Gospod Gospod: Hoce li napredovati? Nece li mu pocupati zile i rod mu odlomiti da se posusi? Sve ce mu se grane sto je pustio posusiti, i bez velike sile i bez mnogog naroda iscupace ga iz korena.
10. Eto, posadjen je, hoce li napredovati? I nece li se sa svim posusiti cim ga se dohvati ustoka? Posusice se u brazdi gde je posadjen.
11. Potom, dodje mi rec Gospodnja govoreci:
12. Kazi tom domu odmetnickom: Ne znate li sta je ovo? Reci: Evo, dodje car vavilonski u Jerusalim, i uze mu cara i knezove, i odvede ih sa sobom u Vavilon.
13. I uze jednog od carskog semena, i ucini s njom veru, i zakle ga, i uze silne u zemlji,
14. Da bi carstvo bilo snizeno da se ne bi podiglo, nego da bi drzeci veru s njim stajalo.
15. Ali se odmetnu od njega poslavsi poslanike svoje u Misir da mu da konja i mnogo naroda. Hoce li biti srecan? Hoce li uteci ko tako cini? Ko prestupa veru hoce li uteci?
16. Tako ja ziv bio, govori Gospod Gospod, u mestu onog cara koji ga je zacario, kome je zakletvu prezreo i kome je veru prestupio, kod njega ce u Vavilonu umreti.
17. Niti ce mu Faraon s velikom vojskom i mnogim narodom pomoci u ratu, kad iskopa opkope i pogradi kule da pogubi mnoge duse.
18. Jer prezre zakletvu prestupajuci veru; i gle, davsi ruku cini sve to; nece pobeci.
19. Zato ovako veli Gospod Gospod: Tako ja ziv bio, obraticu mu na glavu zakletvu svoju koju prezre i veru svoju koju prestupi.
20. Jer cu razapeti nad njim mrezu svoju i uhvatice se u zamku moju; i odvescu ga u Vavilon, i onde cu se suditi s njim za bezakonje koje mi ucini.
21. I sva bezan njegova sa svom vojskom njegovom pasce od maca, a koji ostanu rasprsace se u sve vetrove, i poznacete da sam ja Gospod govorio.
22. Ovako veli Gospod Gospod: Ali cu ja uzeti s vrha od tog visokog kedra, i posadicu; s vrha od mladih grana njegovih odlomicu grancicu, i posadicu na gori visokoj i uzdignutoj.
23. Na visokoj gori Izrailjevoj posadicu je, i pustice grane, i rodice, i postace krasan kedar, i pod njim ce nastavati svakojake ptice, u hladu grana njegovih nastavace.
24. I sva ce drveta poljska poznati da ja Gospod snizih visoko drvo i uzvisih nisko drvo, posusih zeleno drvo i ucinih da ozeleni suvo drvo. Ja Gospod rekoh, i ucinicu.