1. Rec koja dodje Jeremiji za sve Judejce koji zivljahu u zemlji misirskoj, koji zivljahu u Migdolu i u Tafnesu i u Nofu i u zemlji Patrosu, govoreci:
2. Ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: Vi videste sve zlo sto navedoh na Jerusalim i na sve gradove Judine, i evo su danas pusti i nema nikoga da zivi u njima,
3. Za zlocu njihovu koju cinise da bi me gnevili hodeci da kade i sluze drugim bogovima, kojih ne znase ni oni ni vi ni oci vasi.
4. I slah k vama sve sluge svoje proroke zarana jednako govoreci: Ne cinite taj gad na koji mrzim.
5. Ali ne poslusase niti prignuse uha svog da se vrate od zloce svoje, da ne kade drugim bogovima.
6. Zato se izli jarost moja i gnev moj, i razgore se u gradovima Judinim i po ulicama jerusalimskim, te postase razvaline i pustos, kao sto se vidi danas.
7. A sada ovako veli Gospod Bog nad vojskama, Bog Izrailjev: zasto sami sebi cinite tako veliko zlo da istrebite iz Jude ljude i zene, decu i koja sisaju, da ne ostane u vas ostatka,
8. Gneveci me delima ruku svojih, kadeci drugim bogovima u zemlji misirskoj, u koju dodjoste da se stanite da biste se istrebili i postali kletva i rug u svih naroda na zemlji.
9. Jeste li zaboravili zla otaca svojih i zla careva Judinih i zla zena njihovih, i svoja zla i zla zena svojih, koja cinise u zemlji Judinoj i po ulicama jerusalimskim?
10. Ne pokorise se do danas niti se pobojase, niti hodise po mom zakonu i uredbama mojim, koje stavih pred vas i pred oce vase.
11. Za to ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev: evo, ja cu vam obratiti lice svoje na zlo, da istrebim sve Judejce.
12. I uzecu ostatak Judin, koji okrenu lice svoje da ide u zemlju misirsku da se onde stani, i izginuce svi; u zemlji ce misirskoj pasti i izginuti od maca i od gladi, malo i veliko, izginuce od maca i od gladi, i bice uklin i cudo i prokletstvo i rug.
13. I pohodicu one koji nastavaju u zemlji misirskoj, kao sto sam pohodio Jerusalim, macem, gladju i pomorom;
14. I nijedan od ostatka Judinog, sto otidose u zemlju misirsku da se onde stane, nece uteci niti se izbaviti da se vrate u zemlju Judinu, u koju se zele vratiti da se nasele; jer se nece vratiti, osim koji pobegnu.
15. Tada odgovorise Jeremiji svi ljudi koji znahu da zene njihove kade drugim bogovima, i sve zene, kojih stajase onde velik zbor, i sav narod sto zivljase u zemlji misirskoj, u Patrosu, govoreci:
16. Sta nam kaza u ime Gospodnje, necemo te poslusati;
17. Nego cemo ciniti sve sto je izaslo iz nasih usta kadeci carici nebeskoj i lijuci joj nalive, kao sto smo cinili mi i oci nasi, carevi nasi i knezovi nasi po gradovima Judinim i po ulicama jerusalimskim, jer bejasmo siti hleba i bese nam dobro i zlo ne vidjasmo.
18. A od kad prestasmo kaditi carici nebeskoj i liti joj nalive, nista nemamo i ginemo od maca i od gladi.
19. I kad kadimo carici nebeskoj i lijemo joj nalive, eda li joj bez glavara svojih pecemo kolace sluzeci joj i lijemo joj nalive?
20. Tada rece Jeremija svemu narodu, ljudima i zenama, i svemu narodu, koji mu onako odgovorise, govoreci:
21. Eda li se ne opomenu Gospod kada, kojim kadiste u gradovima Judinim i po ulicama jerusalimskim vi i oci vasi, carevi vasi i knezovi vasi i narod zemaljski? I ne dodje li Mu u srce?
22. I ne moze Gospod vise podnositi zlocu dela vasih i gadove koje ciniste, te zemlja vasa posta pustos i cudo i prokletstvo, da niko na zivi u njoj, kako se vidi danas.
23. Zato sto kadiste i sto gresiste Gospodu i ne slusaste glas Gospodnji, i po zakonu Njegovom i uredbama Njegovim i svedocanstvima Njegovim ne hodiste, zato vas zadesi ovo zlo, kako se vidi danas.
24. Jos rece Jeremija svemu narodu i svim zenama: Cujte rec Gospodnju, svi Judejci, koji ste u zemlji misirskoj.
25. Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev, govoreci: vi i zene vase rekoste ustima svojim i rukama svojim izvrsiste govoreci: Izvrsavacemo zavete svoje sto zavetovasmo kadeci carici nebeskoj i lijuci joj nalive. Doista, ispuniste zavete svoje i izvrsiste.
26. Zato cujte Judejci rec Gospodnju, svi Judejci koji stanujete u zemlji misirskoj: evo, ja se zaklinjem velikim imenom svojim, veli Gospod, da se ime moje nece vise izricati ustima ni jednog Judejca u svoj zemlji misirskoj da bi rekao: tako da je ziv Gospod Gospod!
27. Evo, ja cu paziti na njih zla radi, ne dobra radi, i Judejci koji su u zemlji misirskoj, svi ce ginuti od maca i od gladi, dokle ih ne bude ni jednog.
28. A koji uteku od maca, vratice se iz zemlje misirske u zemlju Judinu, malo njih, jer sav ostatak Judin, sto otidose u zemlju misirsku da se onde nastane, poznace cija ce se rec navrsiti, moja ili njihova.
29. A ovo da vam je znak, govori Gospod, da cu vas pohoditi na tom mestu da znate da ce se doista ispuniti reci moje vama na zlo;
30. Ovako veli Gospod: Evo, ja cu dati Faraona Vafrija, cara misirskog, u ruke neprijateljima njegovim i u ruke onim koji traze dusu njegovu, kao sto sam dao Sedekiju cara Judinog u ruke Navuhodonosoru caru vavilonskom, neprijatelju njegovom i koji trazase dusu njegovu.
