1. A kad izgovori Jeremija svem narodu sve reci Gospoda Boga njihovog koje mu Gospod Bog njihov zapovedi za njih, sve te reci,
2. Tada Azarija, sin Osajin, i Joanan, sin Karijin i svi oni ljudi oholi rekose Jeremiji govoreci: Nije istina sta govoris; nije te poslao Gospod Bog nas da nam kazes: Ne idite u Misir da se onde stanite.
3. Nego Varuh, sin Nirijin, podgovara te na nas da nas preda u ruke Haldejcima da nas pogube ili da nas presele u Vavilon.
4. I tako Joanan, sin Karijin i sve vojvode i sav narod ne poslusase glas Gospodnji da ostanu u zemlji Judinoj.
5. Nego Joanan, sin Karijin i sve vojvode uzese sav ostatak Judin koji se bese vratio da zivi u zemlji Judinoj iz svih naroda u koje behu razagnani,
6. Ljude i zene i decu i kceri careve, i sve duse sto bese ostavio Nevuzardan zapovednik strazarski s Godolijom, sinom Ahikama, sina Safanovog, i Jeremiju proroka i Varuha sina Nirijinog,
7. I odose u zemlju misirsku, jer ne poslusase glas Gospodnji; i dodjose do Tafnesa.
8. I dodje rec Gospodnja Jeremiji u Tafnesu govoreci:
9. Uzmi u ruke velikog kamenja, i pokrij ga kalom u peci za opeke sto je na vratima doma Faraonovog u Tafnesu da vide Judejci;
10. I reci im: Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev: Evo, ja cu poslati i dovesti Navuhodonosora cara vavilonskog, slugu svog, i metnucu presto njegov na ovo kamenje koje sakrih, i razapece carski sator svoj na njemu.
11. Jer ce doci i zatrti zemlju misirsku; ko bude za smrt otici ce na smrt, ko za ropstvo, u ropstvo, ko za mac, pod mac.
12. I raspalicu oganj u kucama bogova misirskih; i popalice ih i odvesce ih u ropstvo, i ogrnuce se zemljom misirskom kao sto se pastir ogrce plastem svojim, i otici ce odande s mirom.
13. I izlomice stupove u domu suncanom sto je u zemlji misirskoj, i kuce bogova misirskih popalice ognjem.
