1. U to vreme, govori Gospod, ja cu biti Bog svim porodicama Izrailjevim, i oni ce mi biti narod.
2. Ovako veli Gospod: Narod sto osta od maca nadje milost u pustinji, kad idjah da dam odmor Izrailju.
3. Odavna mi se javljase Gospod. Ljubim te ljubavlju vecnom, zato ti jednako cinim milost.
4. Opet cu te sazidati, i bices sazidana, devojko Izrailjeva, opet ces se veseliti bubnjevima svojim, i izlazices sa zborom igrackim.
5. Opet ces saditi vinograde na brdima samarijskim, sadice vinogradari i jesce rod.
6. Jer ce doci dan kad ce vikati cuvari na gori Jefremovoj: Ustanite, da idemo na Sion, ka Gospodu Bogu svom.
7. Jer ovako veli Gospod: Pevajte veselo radi Jakova, i podvikujte radi glave narodima; javljajte, hvalite i govorite: Spasi, Gospode, narod svoj, ostatak Izrailjev.
8. Evo, ja cu ih dovesti iz zemlje severne, i sabracu ih s krajeva zemaljskih, i slepog i hromog, i trudnu i porodilju, sve zajedno, zbor veliki vratice se ovamo.
9. Ici ce placuci, i s molitvama cu ih dovesti natrag; vodicu ih pokraj potoka pravim putem, na kome se nece spoticati; jer sam Otac Izrailju, i Jefrem je prvenac moj.
10. Cujte, narodi, rec Gospodnju, i javljajte po dalekim ostrvima i recite: Koji raseja Izrailja, skupice ga, i cuvace ga kao pastir stado svoje.
11. Jer iskupi Gospod Jakova, i izbavi ga iz ruku jaceg od njega.
12. I doci ce i pevace na visini sionskoj, i steci ce se k dobru Gospodnjem, k zitu, k vinu i k ulju, k jaganjcima i teocima; i dusa ce im biti kao vrt zaliven, i nece vise tuziti.
13. Tada ce se veseliti devojka u kolu, i momci i starci zajedno, i promenicu zalost njihovu na radost, i utesicu ih, i razveselicu ih po zalosti njihovoj.
14. I napitacu svestenicima dusu pretilinom, i narod ce se moj nasititi dobra mog, govori Gospod.
15. Ovako veli Gospod: Glas u Rami cu se, naricanje i plac veliki; Rahilja place za decom svojom, nece da se utesi za decom svojom, jer ih nema.
16. Ovako veli Gospod: Ustavi glas svoj od placa i oci svoje od suza, jer ima plata delu tvom, govori Gospod, i oni ce se vratiti iz zemlje neprijateljske.
17. I imas nadu za posledak, govori Gospod, da ce se vratiti sinovi tvoji na medje svoje.
18. Cujem doista Jefrema gde tuzi: Pokarao si me, te sam pokaran kao june neuko; obrati me da se obratim, jer si Ti Gospod Bog moj.
19. Jer posto se obratih, pokajah se; i posto se naucih, udarih se po bedru; jer se posramih i stidim se sto nosim sramotu mladosti svoje.
20. Nije li mi Jefrem mio sin? Nije li dete predrago? Od kad govorih protiv njega, jednako ga se opominjem; zato je srce moje ustreptalo njega radi, doista cu se smilovati na nj, govori Gospod.
21. Podigni znake, nanesi gomile kamenja, zapamti put kojim si isla; vrati se, devojko Izrailjeva, vrati se u gradove svoje.
22. Dokle ces lutati, kceri odmetnice! Jer je Gospod ucinio nesto novo na zemlji: zena ce opkoliti coveka.
23. Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev: Jos cu ovu rec govoriti u zemlji Judinoj i u gradovima njegovim kad natrag dovedem roblje njihovo: Gospod da te blagoslovi, stane pravde, sveta goro!
24. Jer ce se naseliti u njoj Juda, i svi gradovi njegovi, i ratari i koji idu za stadom.
25. Jer cu napojiti umornu dusu, i nasititi svaku klonulu dusu.
26. U tom se probudih i pogledah, i san mi bese sladak.
27. Evo idu dani, govori Gospod, kad cu zasejati dom Izrailjev i dom Judin semenom covecijim i semenom od stoke.
28. I kao sto sam pazio na njih da ih istrebljujem i razvaljujem, i kvarim i zatirem i mucim, tako cu paziti na njih da ih sazidam i posadim, govori Gospod.
29. U te dane nece se vise govoriti: Oci jedose kiselo grozdje, a sinovima trnu zubi.
30. Nego ce svaki za svoje grehe poginuti; ko god jede kiselo grozdje, tome ce zubi trnuti.
31. Evo, idu dani, govori Gospod, kad cu uciniti s domom Izrailjevim i s domom Judinim nov zavet,
32. Ne kao onaj zavet, koji ucinih s ocima njihovim, kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje misirske, jer onaj zavet moj oni pokvarise, a ja im bejah muz, govori Gospod.
33. Nego ovo je zavet sto cu uciniti s domom Izrailjevim posle ovih dana, govori Gospod: metnucu zavet svoj u njih, i na srcu njihovom napisacu ga, i bicu im Bog i oni ce mi biti narod.
34. I nece vise uciti prijatelj prijatelja ni brat brata govoreci: Poznajte Gospoda; jer ce me znati svi od malog do velikog, govori Gospod; jer cu im oprostiti bezakonja njihova, i grehe njihove necu vise pominjati.
35. Ovako veli Gospod, koji daje sunce da svetli danju, i uredbe mesecu i zvezdama da svetle nocu, koji raskida more i buce vali njegovi, kome je ime Gospod nad vojskama:
36. Ako tih uredbi nestane ispred mene, govori Gospod, i seme ce Izrailjevo prestati biti narod preda mnom na vek.
37. Ovako veli Gospod: Ako se moze izmeriti nebo gore i izvideti temelji zemaljski dole, tada cu i ja odbaciti sve seme Izrailjevo za sve sto su ucinili, veli Gospod.
38. Evo idu dani, govori Gospod, u koje ce se sazidati Gospodu ovaj grad od kule Ananeilove do vrata na uglu.
39. I jos ce dalje otici uze meracko do huma Gariva i obrnuce se na Goat.
40. I sva dolina od mrtvih telesa i pepela, i sva polja sve do potoka Kedrona, do ugla konjskih vrata k istoku, bice svetinja Gospodu; nece se razvaliti ni potrti doveka.
