1. U pocetku carovanja Joakima, sina Josijinog, cara Judinog, dodje ova rec od Gospoda govoreci:
2. Ovako govori Gospod: Stani u tremu doma Gospodnjeg, i govori svim gradovima Judinim, koji dolaze da se poklone u domu Gospodnjem, sve reci koje ti zapovedam da im kazes, ne izostavi ni reci,
3. Ne bi li poslusali i vratili se svaki sa svog zlog puta, da mi se sazali sa zla koje im mislim uciniti za zlocu dela njihovih.
4. Reci im dakle: Ovako veli Gospod: ako me ne poslusate da hodite u mom zakonu koji sam stavio pred vas,
5. Da slusate reci sluga mojih proroka, koje vam saljem, koje slah zarana jednako, ali ih ne poslusaste,
6. Ucinicu s domom ovim kao sa Silomom, i grad ovaj dacu u prokletstvo svim narodima na zemlji.
7. A svestenici i proroci i sav narod cuse Jeremiju gde govori te reci u domu Gospodnjem.
8. I kad Jeremija izgovori sve sto mu Gospod zapovedi da kaze svemu narodu, uhvatise ga svestenici i proroci i sav narod govoreci: Poginuces.
9. Zasto prorokova u ime Gospodnje govoreci: Ovaj ce dom biti kao Silom, i ovaj ce grad opusteti da nece u njemu niko ziveti? I skupi se sav narod na Jeremiju u dom Gospodnji.
10. A knezovi Judini cuvsi to dodjose iz doma carskog u dom Gospodnji, i sedose pred nova vrata Gospodnja.
11. I rekose svestenici i proroci knezovima i svemu narodu govoreci: Ovaj je covek zasluzio smrt, jer prorokova protiv ovog grada, kao sto custe svojim usima.
12. Tada progovori Jeremija svim knezovima i svemu narodu govoreci: Gospod me posla da prorokujem protiv ovog doma i protiv ovog grada sve sto custe.
13. Zato popravite puteve svoje i dela svoja, i poslusajte rec Gospoda Boga svog, i sazalice se Gospodu sa zla koje je izrekao za vas.
14. A ja, evo sam u vasim rukama, cinite od mene sta mislite da je dobro i pravo.
15. Ali znajte zacelo, ako me ubijete, krv pravu svalicete na se i na ovaj grad i na stanovnike njegove, jer doista Gospod me posla k vama da govorim sve ove reci, da cujete.
16. Tada rekose knezovi i sav narod svestenicima i prorocima: Nije ovaj covek zasluzio smrt, jer nam je govorio u ime Gospoda Boga naseg.
17. I ustase neki od staresina zemaljskih, i progovorise svemu zboru narodnom i rekose:
18. Mihej Morascanin prorokova u vreme Jezekije, cara Judinog, i govori svemu narodu Judinom i rece: Ovako veli Gospod nad vojskama: Sion ce se preorati kao njiva i grad ce Jerusalim biti gomila kamenja, i gora ovog doma visoka suma.
19. Je li ga zato ubio Jezekija, car Judin i sav Juda? Nije li se pobojao Gospoda i molio se Gospodu? I Gospodu se sazali radi zla koje bese izrekao na njih; mi dakle cinimo veliko zlo dusama svojim.
20. I jos bese jedan koji prorokova u ime Gospodnje, Urija sin Semajin iz Kirijat-Jarima; on prorokova protiv ovog grada i protiv ove zemlje isto onako kao Jeremija.
21. I kad cu car Joakim i sve vojvode njegove i svi knezovi reci njegove, trazi ga car da ga ubije; a Urija cuvsi poboja se i pobeze i dodje u Misir.
22. A car Joakim posla neke u Misir, Elnatana sina Ahovorovog i druge s njim.
23. I oni izvedose Uriju iz Misira i dovedose k caru Joakimu, i ubi ga macem, i baci telo njegovo u groblje prostog naroda.
24. Ali ruka Ahikama, sina Safanovog, bi uz Jeremiju, te ga ne predase u ruke narodu da ga pogube.
