1. Breme dolini vidjenja. Sta ti je te si sva izasla na krovove?
2. Grade puni vike i vreve, grade veseli! Tvoji pobijeni nisu pobijeni macem niti pogibose u boju.
3. Glavari tvoji uzmakose svikoliki, povezase ih strelci; sta se god nadje tvojih, svi su povezani, ako i pobegose daleko.
4. Zato rekoh: Prodjite me se, da placem gorko; ne trudite se da me tesite za pogiblju kceri naroda mog.
5. Jer je ovo dan muke i potiranja i smetnje od Gospoda, Gospoda nad vojskama, u dolini vidjenja; obalice zid, i vika ce biti do gore.
6. I Elam uze Tul, s kolima ljudi i s konjicima, i Kir istace stit.
7. I krasne doline tvoje napunise se kola, i konjici se namestise pred vratima.
8. I odastre se zastirac Judin; i pogledao si u to vreme na oruzje u kuci sumskoj.
9. I videste da je mnogo proloma na gradu Davidovom, i sabraste vodu u donjem jezeru.
10. I izbrojaste kuce jerusalimske, i razvaliste kuce da utvrdite zid.
11. I naciniste jaz medju dva zida za vodu iz starog jezera; ali ne pogledaste na Onog koji je to ucinio i ne obazreste se na Onog koji je to odavno spremio.
12. I zva vas Gospod nad vojskama u onaj dan da placete i ridate i da skubete kose i pripasete kostret;
13. A gle, radost i veselje, ubijaju goveda, kolju ovce, jedu meso i piju vino govoreci: Jedimo i pijmo, jer cemo sutra umreti.
14. Ali Gospod nad vojskama javi mi: Nece vam se oprostiti ovo bezakonje do smrti, veli Gospod, Gospod nad vojskama.
15. Ovako veli Gospod, Gospod nad vojskama: Idi k onom riznicaru, k Somni, upravitelju dvorskom,
16. I reci mu: Sta ces ti tu? I ko ti je tu, te si tu istesao sebi grob? Istesao si sebi grob na visokom mestu i spremio si sebi stan u kamenu.
17. Evo, covece, Gospod ce te baciti daleko i zatrpace te.
18. Zavitlace te i hititi kao loptu u zemlju prostranu; onde ces umreti i onde ce biti kola slave tvoje, sramoto domu gospodara svog;
19. I svrci cu te s mesta tvog, i isteracu te iz sluzbe tvoje.
20. I u to vreme pozvacu slugu svog Elijakima sina Helkijinog;
21. I obuci cu mu tvoju haljinu, i tvojim cu ga pojasom opasati, i tvoju cu mu vlast dati u ruku, i bice otac Jerusalimljanima i domu Judinom.
22. I metnucu mu kljuc od doma Davidovog na rame: kad on otvori, nece niko zatvoriti, i kad on zatvori, nece niko otvoriti.
23. I kao klin uglavicu ga na tvrdom mestu, i bice presto slave domu oca svog;
24. I o njemu ce se vesati sva slava doma oca njegovog, sinova i unuka, svakojaki sudovi, i najmanji, i case i mehovi.
25. U to vreme, veli Gospod nad vojskama, pomerice se klin uglavljen na tvrdom mestu, i izvadice se i pasce, i teza sto je na njemu propasce; jer Gospod rece.
