1. Baci hleb svoj povrh vode; jer ces ga naci posle mnogo vremena.
2. Razdeli sedmorici i osmorici; jer ne znas kakvo ce zlo biti na zemlji.
3. Kad se napune oblaci, prosipaju dazd na zemlju, i ako padne drvo na jug ili na sever, gde padne drvo onde ce ostati.
4. Ko pazi na vetar, nece sejati, i ko gleda na oblake, nece zeti.
5. Kako ne znas koji je put vetru ni kako postaju kosti u utrobi trudne zene, tako ne znas dela Bozijeg i kako tvori sve.
6. Iz jutra sej seme svoje i uvece nemoj da ti pocivaju ruke, jer ne znas sta ce biti bolje, ovo ili ono, ili ce oboje biti jednako dobro.
7. Slatka je svetlost, i dobro je ocima gledati sunce;
8. Ali da covek zivi mnogo godina i svagda se veseli, pa se opomene dana tamnih kako ce ih biti mnogo, sve sto je bilo bice tastina.
9. Raduj se, mladicu, za mladosti svoje, i neka se veseli srce tvoje dok si mlad, i hodi kuda te srce tvoje vodi i kuda oci tvoje gledaju; ali znaj da ce te za sve to Bog izvesti na sud.
10. Ukloni dakle zalost od srca svog, i odrini zlo od tela svog, jer je detinjstvo i mladost tastina.
