1. Price Solomuna sina Davidovog, cara Izrailjevog,
2. Da se poznaje mudrost i nastava, da se razumeju reci razumne,
3. Da se prima nastava u razumu, u pravdi, u sudu i u svemu sto je pravo,
4. Da se daje ludima razboritost, mladicima znanje i pomnjivost.
5. Mudar ce slusati i vise ce znati, i razuman ce steci mudrost,
6. Da razume price i znacenje, reci mudrih ljudi i zagonetke njihove.
7. Pocetak je mudrosti strah Gospodnji; ludi preziru mudrost i nastavu.
8. Slusaj, sine, nastavu oca svog, i ne ostavljaj nauke matere svoje.
9. Jer ce biti venac od milina oko glave tvoje, i grivna na grlu tvom.
10. Sine moj, ako bi te mamili gresnici, ne pristaj;
11. Ako bi rekli: Hodi s nama da vrebamo krv, da zasedamo pravome nizasta;
12. Prozdrecemo ih kao grob zive, i svekolike kao one koji silaze u jamu;
13. Svakojakog blaga dobicemo, napunicemo kuce svoje plena;
14. Bacaces zreb svoj s nama; jedan ce nam tobolac biti svima;
15. Sine moj, ne idi na put s njima, cuvaj nogu svoju od staze njihove.
16. Jer nogama svojim trce na zlo i hite da prolivaju krv.
17. Jer se uzalud razapinje mreza na oci svakoj ptici;
18. A oni vrebaju svoju krv i zasedaju svojoj dusi.
19. Takvi su putevi svih lakomih na dobitak, koji uzima dusu svojim gospodarima.
20. Premudrost vice na polju, na ulicama pusta glas svoj;
21. U najvecoj vrevi vice, na vratima, u gradu govori svoje besede;
22. Ludi, dokle cete ljubiti ludost? I podsmevacima dokle ce biti mio podsmeh? I bezumni, dokle ce mrzeti na znanje?
23. Obratite se na karanje moje; evo, izasucu vam duh svoj, kazacu vam reci svoje.
24. Sto zvah, ali ne hteste, pruzah ruku svoju, ali niko ne mari,
25. Nego odbaciste svaki savet moj, i karanje moje ne hteste primiti;
26. Zato cu se i ja smejati vasoj nevolji, rugacu se kad dodje cega se bojite;
27. Kad kao pustos dodje cega se bojite, i pogibao vasa kao oluja kad dodje, kad navali na vas nevolja i muka.
28. Tada ce me zvati, ali se necu odazvati; rano ce traziti, ali me nece naci.
29. Jer mrzise na znanje, i strah Gospodnji ne izabrase;
30. Ne pristase na moj savet, i prezirase sva karanja moja.
31. Zato ce jesti plod od puteva svojih, i nasitice se saveta svojih.
32. Jer ce lude ubiti mir njihov, i bezumne ce pogubiti sreca njihova.
33. Ali ko me slusa boravice bezbrizno, i bice na miru ne bojeci se zla.