1. Rekoh: Cuvacu se na putevima svojim da ne zgresim jezikom svojim; zauzdavacu usta svoja, dok je bezboznik preda mnom.
2. Bejah nem i glas ne pustih; cutah i o dobru. Ali se tuga moja podize,
3. Zapali se srce moje u meni, u mislima mojim razgore se oganj; progovorih jezikom svojim:
4. Kazi mi, Gospode, kraj moj, i dokle ce trajati dani moji? Da znam kako sam nista.
5. Evo s pedi dao si mi dane, i vek je moj kao nista pred Tobom. Bas je nista svaki covek ziv.
6. Bas hodi covek kao utvara; bas se uzalud kida, sabira, a ne zna kome ce dopasti.
7. Pa sta da cekam, Gospode? Nada je moja u Tebi.
8. Iz svega bezakonja mog izbavi me, ne daj me bezumnome na podsmeh.
9. Nem sam, necu otvoriti usta svojih; jer si me Ti udario.
10. Olaksaj mi udarac svoj, silna ruka Tvoja ubi me.
11. Ako ces karati coveka za prestupe, rastocice se kao od moljaca krasota njegova. Bas je nista svaki covek.
12. Slusaj molitvu moju, Gospode, i cuj jauk moj. Gledajuci suze moje nemoj cutati. Jer sam gost u Tebe i dosljak kao i svi stari moji.
13. Nemoj me vise gnevno gledati, pa cu odahnuti pre nego otidem i vise me ne bude.