1. Zasto, Gospode, stojis daleko, krijes se kad je nevolja?
2. S oholosti bezboznikove muci se ubogi; hvataju se ubogi prevarom koju izmisljaju bezboznici.
3. Jer se bezboznik dici zeljom duse svoje, grabljivca pohvaljuje.
4. Bezboznik u obesti svojoj ne mari za Gospoda: "On ne vidi." Nema Boga u mislima njegovim.
5. Svagda su putevi njegovi krivi; za sudove Tvoje ne zna; na neprijatelje svoje nece ni da gleda.
6. U srcu svom kaze: Necu posrnuti; zlo nece doci nikad.
7. Usta su mu puna nevaljalih reci, prevare i uvrede, pod jezikom je njegovim muka i pogibao.
8. Sedi u zasedi iza kuce; u potaji ubija pravoga; oci njegove vrebaju ubogoga.
9. Sedi u potaji kao lav u pecini; sedi u zasedi da uhvati ubogoga; hvata ubogoga uvukavsi ga u mrezu svoju.
10. Pritaji se, prilegne, i ubogi padaju u jake nokte njegove.
11. Kaze u srcu svom: "Bog je zaboravio, okrenuo je lice svoje, nece videti nikad."
12. Ustani Gospode! Digni ruku svoju, ne zaboravi nevoljnih.
13. Zasto bezboznik da ne mari za Boga govoreci u srcu svom da Ti neces videti?
14. Ti vidis; jer gledas uvrede i muke i pises ih na ruci. Tebi predaje sebe ubogi; siroti Ti si pomocnik.
15. Satri misicu bezboznom i zlom, da se trazi i ne nadje bezboznost njegova.
16. Gospod je car svagda, doveka, nestace neznabozaca sa zemlje njegove.
17. Gospode! Ti cujes zelje nistih; utvrdi srce njihovo; otvori uho svoje,
18. Da das sud siroti i nevoljniku, da prestanu goniti coveka sa zemlje.