1. A kad dodje sedmi mesec i sinovi Izrailjevi behu u svojim gradovima, sabra se narod jednodusno u Jerusalim.
2. Tada usta Isus, sin Josedekov s bracom svojom svestenicima i Zorovavelj sin Salatilov s bracom svojom, i izgradise oltar Boga Izrailjevog da prinose na njemu zrtve paljenice kako pise u zakonu Mojsija coveka Bozijeg.
3. I podigose oltar na mestu njegovom, ako i behu u strahu od naroda zemaljskih; i prinosise na njemu zrtve paljenice Gospodu, zrtve paljenice jutrom i vecerom;
4. I praznovase praznik senica, kako je pisano, prinoseci zrtve paljenice svaki dan na broj kako je uredjeno za svaki dan.
5. A potom prinosise zrtvu paljenicu svagdasnju, i na mladine i na sve praznike Gospodnje osvecene i od svakog koji dragovoljno prinosase prinos Gospodu.
6. Od prvog dana meseca sedmog pocese prinositi zrtve paljenice Gospodu, a dom Gospodnji jos ne bese osnovan.
7. I dadose novce kamenarima i drvodeljama, i hranu i pice i ulje Sidonjanima i Tircima da dovoze drva kedrova s Livana u more jopsko, kako im bese pustio Kir, car persijski.
8. I druge godine po povratku njihovom k domu Bozijem u Jerusalim, drugog meseca, pocese Zorovavelj sin Salatilov i Isus sin Josedekov i ostala braca njihova, svestenici i Leviti, i svi koji dodjose iz ropstva u Jerusalim i postavise Levite od dvadeset godina i vise da nastoje nad poslom oko doma Gospodnjeg.
9. I bi postavljen Isus i sinovi njegovi i braca njegova, i Kadmilo i sinovi njegovi, sinovi Judini, zajedno da nastoje nad poslenicima u domu Bozijem, i sinovi Inadadovi i njihovi sinovi i braca njihova Leviti.
10. I kad zidari polagahu temelj crkvi Gospodnjoj, postavise svestenike obucene s trubama i Levite sinove Asafove s kimvalima da hvale Gospoda po uredbi Davida cara Izrailjevog.
11. I pevahu naizmence hvaleci i slaveci Gospoda: Jer je do veka milost Njegova nad Izrailjem. I sav narod podvikivase glasno hvaleci Gospoda sto se osnivase dom Gospodnji.
12. A mnogi od svestenika i Levita i glavara domova otackih, starci koji behu videli predjasnji dom, plakahu glasno gledajuci ovaj dom koji se osnivase, a mnogi opet podvikivahu od radosti,
13. Te narod ne mogase razaznati viku radosnu od vike placne u narodu, jer narod podvikivase glasno, i vika se cujase daleko.
