1. Tada uze narod zemaljski Joahaza, sina Josijinog, i zacarise ga mesto oca njegovog u Jerusalimu.
2. Dvadeset i tri godine imase Joahaz kad poce carovati, i carova tri meseca u Jerusalimu.
3. Jer ga svrze car misirski u Jerusalimu i oglobi zemlju sto talanata srebra i talanata zlata.
4. I postavi car misirski Elijakima brata njegovog carem nad Judom i Jerusalimom, i pre mu bese ime Joakim; a Joahaza brata njegovog uze Nehaon i odvede ga u Misir.
5. Dvadeset i pet godina bese Joakimu kad poce carovati, i carova jedanaest godina u Jerusalimu; i cinjase zlo pred Gospodom Bogom svojim.
6. I dodje na nj Navuhodonosor car vavilonski, i sveza ga u dvoje verige bronzane i odvede ga u Vavilon.
7. I sudove doma Gospodnjeg odnese Navuhodonosor u Vavilon, i metnu ih u crkvu svoju u Vavilonu.
8. A ostala dela Joakimova i gadove koje je cinio, i sta se na njemu nadje, eto, to je zapisano u knjizi o carevima Izrailjevim i Judinim; i zacari se na njegovo mesto Joahin sin njegov.
9. Bese Joahinu osam godina kad poce carovati, i carova tri meseca i deset dana u Jerusalimu; i cinjase sto je zlo pred Gospodom.
10. I kad prodje ona godina, posla car Navuhodonosor, te ga odnesose u Vavilon sa zakladama doma Gospodnjeg, a carem postavi Sedekiju, brata njegovog nad Judom i Jerusalimom.
11. Dvadeset i jedna godina bese Sedekiji kad poce carovati, i carova jedanaest godina u Jerusalimu.
12. I cinjase zlo pred Gospodom Bogom svojim, i ne pokori se pred Jeremijom prorokom, koji mu govorase iz usta Gospodnjih;
13. Nego se jos odvrze od cara Navuhodonosora, koji ga bese zakleo Bogom; i otvrdnu vratom svojim i otvrdnu srcem svojim da se ne obrati ka Gospodu Bogu Izrailjevom.
14. I svi glavari izmedju svestenika i narod gresase veoma mnogo po svim gadnim delima drugih naroda, skvrneci dom Gospodnji, koji bese osvetio u Jerusalimu.
15. I Gospod Bog otaca njihovih slase k njima zarana jednako glasnike svoje, jer mu bese zao naroda Njegovog i stana Njegovog.
16. A oni se rugahu glasnicima Bozjim, i ne marahu za reci Njegove, i smejahu se prorocima Njegovim, dokle se ne raspali gnev Gospodnji na narod Njegov, te ne bi leka.
17. I dovede na njih cara haldejskog, koji pobi mladice njihove macem u domu svetinje njihove, i ne pozali ni mladica ni devojke, ni starca ni nemocna. Sve mu dade u ruke.
18. I sve sudove doma Bozjeg, velike i male, i blago doma Gospodnjeg i blago carevo i knezova njegovih, sve odnese u Vavilon.
19. I upalise dom Bozji, i razvalise zid jerusalimski, i sve dvorove u njemu popalise ognjem, i iskvarise sve dragocene zaklade njegove.
20. I sta ih osta od maca, odnese u Vavilon i bise robovi njemu i sinovima njegovim, dokle ne nasta carstvo persijsko,
21. Da se ispuni rec Gospodnja koju rece ustima Jeremijinim, dokle se zemlja ne izdovolji subotama svojim, jer pocivase sve vreme dokle bese pusta, dokle se ne navrsi sedamdeset godina.
22. Ali prve godine Kira, cara persijskog, da bi se ispunila rec Gospodnja koju rece na usta Jeremijina, podize Gospod duh Kira cara persijskog, te oglasi po svemu carstvu svom i raspisa govoreci:
23. Ovako veli Kir, car persijski: Sva carstva zemaljska dao mi je Gospod Bog nebeski, i On mi je zapovedio da mu sazidam dom u Jerusalimu u Judeji. Ko je izmedju vas od svega naroda Njegovog? Gospod Bog njegov neka bude s njim, pa nek ide.
