1. Potom posla Jezekija k svemu Izrailju i Judi, i napisa knjige sinovima Jefremovim i Manasijinim da dodju u dom Gospodnji u Jerusalim da proslave pashu Gospodu Bogu Izrailjevom.
2. Jer car i knezovi njegovi i sav zbor svecase u Jerusalimu da slave pashu drugog meseca.
3. Jer je ne mogase slaviti u to vreme, jer ne bese dosta svestenika posvecenih i narod se ne bese skupio u Jerusalim.
4. I to bi po volji caru i svemu zboru.
5. I odredise da oglase po svemu Izrailju od Virsaveje do Dana da dodju u Jerusalim da proslave pashu Gospodu Bogu Izrailjevom, jer je odavna ne behu slavili kako je napisano.
6. I tako otidose glasnici s knjigama od cara i od knezova po svemu Izrailju i Judi, i po zapovesti carevoj govorahu: Sinovi Izrailjevi, obratite se ka Gospodu Bogu Avramovom, Isakovom i Izrailjevom, pa ce se i On obratiti k ostatku koji ste ostali od ruku careva asirskih.
7. Ne budite kao oci vasi i kao braca vasa sto gresise Gospodu Bogu otaca svojih, te ih dade da budu cudo, kako vidite.
8. Ne budite dakle tvrdovrati kao oci vasi, dajte ruku Gospodu i hodite u svetinju Njegovu koju je osvetio navek, i sluzite Gospodu Bogu svom, pa ce se odvratiti od vas zestina gneva Njegovog.
9. Jer ako se obratite ka Gospodu, braca ce vasa i sinovi vasi steci milost u onih koji ih zarobise, te ce se vratiti u ovu zemlju; jer je Gospod Bog vas milostiv i zalostiv, i nece odvratiti lica od vas, ako se obratite k Njemu.
10. A kad ti glasnici idjahu od grada do grada po zemlji Jefremovoj i Manasijinoj dori do Zavulona, podsmevahu im se i rugahu im se.
11. Ali neki od Asira i od Manasije i od Zavulona pokorivsi se dodjose u Jerusalim.
12. I nad Judu dodje ruka Gospodnja, te im dade jedno srce da ucine sta bese zapovedio car i knezovi po reci Gospodnjoj.
13. I skupi se u Jerusalim mnostvo naroda da praznuju praznik presnih hlebova drugog meseca, i bi sabor veoma velik.
14. Tada se podigose, i oborise oltare sto behu u Jerusalimu, i sve oltare kadione oborise i bacise u potok Kison.
15. Potom zaklase pashu cetrnaestog dana drugog meseca; a svestenici i Leviti postidevsi se osvestase se, i unesose zrtve paljenice u dom Gospodnji.
16. I stadose svojim redom kako treba po zakonu Mojsija sluge Bozijeg; i svestenici kropise krvlju primajuci iz ruke Levitima.
17. I jer ih mnogo bese u zboru koji se ne behu osvestali; zato Leviti klahu pashu za svakog koji ne bese cist da bi ih posvetili Gospodu.
18. Jer mnostvo naroda, mnogi od Jefrema i od Manasije i od Isahara i od Zavulona ne ocistise se, nego jedose pashu ne kako je napisano. Ali se za njih pomoli Jezekija govoreci: Gospod blagi neka ocisti svakog,
19. Ko je upravio srce svoje da trazi Boga Gospoda, Boga otaca svojih, ako i ne bi bio cist prema svetom ociscenju.
20. I uslisi Gospod Jezekiju, i sacuva narod.
21. I tako sinovi Izrailjevi koji behu u Jerusalimu praznovase praznik presnih hlebova sedam dana u velikom veselju, i hvaljahu Gospoda svaki dan Leviti i svestenici uz orudja za slavu Gospodnju.
22. I Jezekija govori ljubazno sa svim Levitima koji vesti behu sluzbi Gospodnjoj; i jedose o prazniku sedam dana prinoseci zrtve zahvalne i slaveci Gospoda Boga otaca svojih.
23. I sav zbor dogovori se da praznuje jos sedam dana; i praznovase jos sedam dana u veselju.
24. Jer Jezekija, car Judin, dade zboru hiljadu junaca i sedam hiljada ovaca; a knezovi dadose zboru hiljadu junaca i deset hiljada ovaca; i osvesta se mnogo svestenika.
25. I tako se proveseli sav zbor Judin i svestenici i Leviti, i sav zbor sto bese dosao od Izrailja, i dosljaci sto behu dosli iz zemlje Izrailjeve i koji zivljahu u zemlji Judinoj.
26. I bi veselje veliko u Jerusalimu; jer od vremena Solomuna sina Davidovog cara Izrailjevog ne bi tako u Jerusalimu.
27. Potom ustase svestenici i Leviti i blagoslovise narod; i uslisen bi glas njihov, i molitva njihova dodje u stan svetinje Gospodnje na nebo.
