1. Ali usta sotona na Izrailja i navrati Davida da izbroji Izrailja.
2. I rece David Joavu i knezovima narodnim: Idite, izbrojite sinove Izrailjeve od Virsaveje dori do Dana, pa mi javite da znam koliko ih ima.
3. Ali Joav rece: Neka doda Gospod narodu svom koliko ga je sada jos sto puta toliko; nisu li, care gospodaru moj, svi sluge gospodaru mom? Zasto trazi to gospodar moj? Zasto da bude na greh Izrailju?
4. Ali rec careva nadjaca Joava. I tako otide Joav i obidje svega Izrailja, pa se vrati u Jerusalim.
5. I dade Joav broj prepisanog naroda Davidu; i bese svega naroda Izrailjevog hiljada hiljada i sto hiljada ljudi koji mahahu macem, a naroda Judinog cetiri stotine i sedamdeset hiljada ljudi koji mahahu macem.
6. A plemena Levijevog i Venijaminova ne izbroja s njima jer mrska bese Joavu zapovest careva.
7. A ne bese mila Bogu ta stvar; zato udari Izrailja.
8. I David rece Bogu: Sagresih veoma sto to uradih; ali uzmi bezakonje sluge svog, jer veoma ludo radih.
9. A Gospod rece Gadu videocu Davidovom govoreci:
10. Idi kazi Davidu i reci: Ovako veli Gospod: Troje ti dajem, izaberi jedno da ti ucinim.
11. I dodje Gad k Davidu i rece mu: Tako veli Gospod, biraj:
12. Ili glad za tri godine, ili tri meseca da bezis od neprijatelja svojih i mac neprijatelja tvojih da te stize, ili tri dana mac Gospodnji i pomor da bude u zemlji i andjeo Gospodnji da ubija po svim krajevima Izrailjevim. Sada dakle gledaj sta cu odgovoriti onom koji me je poslao.
13. A David rece Gadu: U teskobi sam ljutoj; ali neka zapadnem Gospodu u ruke, jer je veoma velika milost Njegova; a ljudima da ne zapadnem u ruke.
14. I tako pusti Gospod pomor na Izrailja, te pade Izrailja sedamdeset hiljada ljudi.
15. I posla Gospod andjela u Jerusalim da ga ubija; i kad ubijase, pogleda Gospod i sazali mu se sa zla; i rece andjelu koji ubijase: Dosta, spusti ruku svoju. A andjeo Gospodnji stajase kod gumna Ornana Jevusejina,
16. A David podize oci svoje i vide andjela Gospodnjeg gde stoji izmedju zemlje i neba, a u ruci mu go mac, kojim bese zamahnuo na Jerusalim; i pade David i staresine nicice, obuceni u kostret.
17. I rece David Bogu: Nisam li ja zapovedio da se izbroji narod? Ja sam dakle zgresio i zlo ucinio; a te ovce sta su ucinile? Gospode Boze moj, neka se ruka Tvoja obrati na me i na dom oca mog; ali ne na taj narod da ga potre.
18. Tada andjeo Gospodnji rece Gadu da kaze Davidu da izidje gore i nacini oltar Gospodu na gumnu Ornana Jevusejina.
19. I izidje David po reci Gadovoj, koju mu rece u ime Gospodnje.
20. A Ornan okrenuvsi se ugleda andjela, i sakri se sa cetiri sina svoja, jer Ornan vrsase psenicu.
21. U tom dodje David do Ornana; i pogledavsi Ornan kad vide Davida izidje iz gumna i pokloni se Davidu licem do zemlje.
22. Tada rece David Ornanu: Daj mi to gumno da nacinim na njemu oltar Gospodu; za novce koliko vredi daj mi ga, da bi prestao pomor u narodu.
23. A Ornan rece Davidu: Uzmi i neka cini gospodar moj car sta mu je drago; evo dajem i volove za zrtve paljenice, i kola za drva, i psenicu za dar; sve to dajem.
24. A car David rece Ornanu: Ne, nego cu kupiti za novce sta vredi, jer necu da prinesem Gospodu sta je tvoje ni da prinesem zrtvu paljenicu poklonjenu.
25. I dade David Ornanu za ono mesto na meru sest stotina sikala zlata.
26. I onde nacini David oltar Gospodu, i prinese zrtve paljenice i zrtve zahvalne; i prizva Gospoda, i uslisi ga spustivsi oganj s neba na oltar zrtve paljenice.
27. I zapovedi Gospod andjelu, te vrati mac svoj u korice.
28. U ono vreme videvsi David da ga Gospod uslisi na gumnu Ornana Jevusejina, prinosase zrtve onde.
29. A sator Gospodnji, koji nacini Mojsije u pustinji, i oltar za zrtve paljenice bese u to vreme na visini u Gavaonu.
30. I David ne moze ici k njemu da trazi Boga, jer se uplasi od maca andjela Gospodnjeg.
