1. Tada posla car, te se skupise k njemu sve staresine Judine i jerusalimske.
2. I otide car u dom Gospodnji i s njim svi ljudi iz zemlji Judine i svi Jerusalimljani i svestenici i proroci i sav narod, malo i veliko, i procita im sve reci knjige zavetne, koja se nadje u domu Gospodnjem.
3. I car stojeci kod stupa ucini zavet pred Gospodom da ce oni ici za Gospodom i drzati zapovesti Njegove i svedocanstva Njegova i uredbe Njegove svim srcem i svom dusom, vrseci reci tog zaveta napisane u toj knjizi. I sav narod prista na zavet.
4. Tada zapovedi car Helkiji, poglavaru svestenickom i svestenicima drugog reda i onima koji cuvahu vrata, da iznesu iz crkve Gospodnje sve stvari koje behu nacinjene Valu i gaju i svoj vojsci nebeskoj; i spali ih iza Jerusalima u polju kedronskom, i odnese pepeo od njih u Vetilj.
5. I svrze svestenike idolske koje behu postavili carevi Judini da kade po visinama u gradovima Judinim i oko Jerusalima tako i one koji kadjahu Valu, suncu i mesecu i zvezdama i svoj vojsci nebeskoj.
6. I iznese gaj iz doma Gospodnjeg iza Jerusalima na potok Kedron, i spali ga na potoku Kedronu i satre u prah, i prosu prah na grobove sinova narodnih.
7. I pokvari kuce kurvarske koje behu u domu Gospodnjem, u kojima zene tkahu zastirace za gaj.
8. I dovedavsi sve svestenike iz gradova Judinih oskvrni visine gde kadjahu svestenici od Geve do Virsaveje, i pokvari visine na vratima, i koja bese na ulasku na vratima Isusa zapovednika gradskog nalevo od vrata gradskih.
9. Ali svestenici onih visina ne pristupahu k oltaru Gospodnjem u Jerusalimu, nego jedjahu presne hlebove medju bracom svojom.
10. Oskvrni i Tofet, koji bese u dolini sinova Enomovih, da ne bi niko vise vodio sina svog ni kceri svoje kroz oganj Molohu.
11. I ukloni konje koje behu postavili carevi Judini suncu od ulaska u dom Gospodnji do kuce Natan-Meleha dvoranina, koja bese u Farurimu; a kola suncana sazeze ognjem.
12. I oltare na krovu sobe Ahazove, koje behu nacinili carevi Judini, i oltare koje bese nacinio Manasija u oba trema doma Gospodnjeg, pokvari car, i uzevsi ih odande baci prah od njih u potok Kedron.
13. I visine prema Jerusalimu s desne strane na gori maslinskoj, koje bese nacinio Solomun, car Izrailjev Astaroti gadu sidonskom i Hemosu gadu moavskom i Melhomu gadu sinova Amonovih, oskvrni car.
14. I izlomi likove i isece gajeve, i mesta njihova napuni kostiju ljudskih.
15. I oltar, koji bese u Vetilju, visinu, koju bese nacinio Jerovoam, sin Navatov, koji navede na greh Izrailja, i oltar i visinu pokvari, i spalivsi visinu satre je u prah, i spali gaj.
16. I obazrevsi se Josija vide grobove koji behu onde na gori, i posla te izvadise kosti iz grobova, i sazeze ih na oltaru i oskvrni ga, po reci Gospodnjoj, koju rece covek Bozji, koji napred kaza te stvari.
17. I rece: Kakav je ono spomenik sto vidim? Rekose mu gradjani: Ono je grob coveka Bozijeg koji dodje iz Jude i napred kaza to sto si ucinio na oltaru u Vetilju.
18. A on rece: Ostavite ga, niko da mu ne krece kosti. Tako se sacuvase kosti njegove s kostima onog proroka koji dodje iz Samarije.
19. I sve domove visina po gradovima samarijskim koje nacinise carevi Izrailjevi gneveci Gospoda, pokvari Josija; i ucini s njima sve onako kako ucini u Vetilju.
20. I pokla sve svestenike visina, koji behu onuda, na oltarima, i sazeze kosti ljudske na njima; potom se vrati u Jerusalim.
21. Tada zapovedi car svemu narodu govoreci: Praznujte pashu Gospodu Bogu svom, kao sto pise u knjizi zavetnoj.
22. Jer ne bi praznovana ovako pasha od vremena sudija koje sudise Izrailju i za sve vreme careva Izrailjevih i careva Judinih.
23. Kao sto bi osamnaeste godine cara Josije praznovana pasha Gospodu u Jerusalimu.
24. I one sto se dogovaraju s duhovima i vracare, i likove i gadne bogove i sve gadove koji se vidjahu u zemlji Judinoj i u Jerusalimu istrebi Josija da izvrsi reci zakona napisane u knjizi koju nadje Helkija svestenik u domu Gospodnjem.
25. Ni pre njega ne bese takvog cara, koji bi se obratio ka Gospodu svim srcem svojim i svom dusom svojom i svom snagom svojom, sasvim po zakonu Mojsijevom, niti posle njega nasta takav kao on.
26. Ali se Gospod ne povrati od zestine velikog gneva svog, kojom se bese raspalio gnev Njegov na Judu za sve drazenje kojim Ga bese drazio Manasija.
27. I rece Gospod: i Judu cu odbaciti od sebe kao sto sam odbacio Izrailja, i grad cu ovaj odbaciti, koji sam izabrao, Jerusalim, i dom, za koji rekoh: Tu ce biti ime moje.
28. A ostala dela Josijina i sve sto je cinio, nije li zapisano u dnevniku careva Judinih?
29. U njegovo vreme izadje Faraon Nehaon, car misirski na cara asirskog k reci Efratu, i car Josija izadje preda nj, a on kako ga vide ubi ga u Megidonu.
30. I mrtvog metnuse ga sluge njegove na kola, i odvezose ga iz Megidona u Jerusalim, i pogrebose ga u grobu njegovom; i narod zemaljski uze Joahaza, sina Josijinog, i pomazase ga i zacarise ga na mesto oca njegovog.
31. Dvadeset i tri godine bese Joahazu kad poce carovati, i carova tri meseca u Jerusalimu. Materi mu bese ime Amutala, kci Jeremijina, iz Livne.
32. On cinjase sto je zlo pred Gospodom sasvim kako su cinili oci njegovi.
33. I sveza ga Faraon Nehaon u Rivli, u zemlji ematskoj da vise ne caruje u Jerusalimu, i oglobi zemlju sto talanata srebra i talanat zlata.
34. A carem postavi Faraon Nehaon Elijakima, sina Josijinog na mesto Josije oca njegovog, i prede mu ime Joakim; a Joahaza uze i otide u Misir, a on umre onde.
35. A ono srebro i zlato dade Joakim Faraonu razrezavsi na zemlju da bi dao novce po zapovesti Faraonovoj, od svakog uzimajuci kako bese cenjen, srebro i zlato po narodu u zemlji, da da Faraonu Nehaonu.
36. Dvadeset i pet godina bese Joakimu kad poce carovati, i carova jedanaest godina u Jerusalimu. Materi mu bese ime Zevuda, kci Fedajeva, iz Rume.
37. A on cinjase sto je zlo pred Gospodom sasvim kako su cinili oci njegovi.
