1. Tada sazva Isus sinove Ruvimove i sinove Gadove i polovinu plemena Manasijinog,
2. I rece im: Vi drzaste sve sto vam je zapovedio Mojsije sluga Gospodnji, i slusaste glas moj u svemu sto sam vam zapovedao.
3. Ne ostaviste bracu svoju dugo vremena, do ovog dana, i dobro cuvaste zapovest Gospoda Boga svog.
4. A sada Gospod je Bog vas smirio bracu vasu, kako im je rekao; sada dakle vratite se i idite u satore svoje u zemlju nasledstva svog, koju vam je dao Mojsije, sluga Gospodnji, s one strane Jordana.
5. Samo pazite dobro da vrsite zapovest i zakon, sto vam je zapovedio Mojsije sluga Gospodnji, da ljubite Gospoda Boga svog i da hodite svim putevima Njegovim, i cuvate zapovesti Njegove i drzite ih se, i da Mu sluzite svim srcem svojim i svom dusom svojom.
6. I blagoslovi ih Isus, i otpusti ih da idu u svoje satore.
7. A polovini plemena Manasijinog bese dao Mojsije nasledstvo u Vasanu, a drugoj polovini dade Isus s bracom njihovom, s ove strane Jordana, k zapadu. I otpustajuci ih Isus u satore njihove blagoslovi ih,
8. I rece im govoreci: S velikim blagom vracate se u satore svoje, sa stokom vrlo brojnom; sa srebrom i zlatom i medju i gvozdjem i odelom vrlo mnogim; podelite plen od neprijatelja svojih s bracom svojom.
9. I vrativsi se sinovi Ruvimovi i sinovi Gadovi i polovina plemena Manasijinog odose od sinova Izrailjevih iz Siloma, koji je u zemlji hananskoj, iduci u zemlju galadsku, u zemlju nasledstva svog, koju nasledise, kako bese Gospod zapovedio preko Mojsija.
10. A kad dodjose na medju jordansku u zemlji hananskoj, nacinise sinovi Ruvimovi i sinovi Gadovi i polovina plemena Manasijinog oltar onde na Jordanu, oltar velik i naocit.
11. I cuse sinovi Izrailjevi gde se govori: Gle, sinovi Ruvimovi i sinovi Gadovi i polovina plemena Manasijinog nacinise oltar prema zemlji hananskoj na medji jordanskoj, pokraj sinova Izrailjevih.
12. A kad cuse sinovi Izrailjevi, skupi se sav zbor sinova Izrailjevih u Silom da idu da se biju s njima.
13. I poslase sinovi Izrailjevi k sinovima Ruvimovim i sinovima Gadovim polovini plemena Manasijinog u zemlju galadsku Finesa sina Eleazara svestenika,
14. I s njim deset knezova, po jednog kneza od doma otackog od svih plemena Izrailjevih, a svaki ih bese poglavar u domu otaca svojih u hiljadama Izrailjevim.
15. A oni dodjose k sinovima Ruvimovim i sinovima Gadovim i polovini plemena Manasijinog u zemlju galadsku, i rekose im govoreci:
16. Ovako veli sav zbor Gospodnji, kakav je to greh kojim se ogresiste Bogu Izrailjevom odvrativsi se danas od Gospoda, nacinivsi oltar da se odmetnete danas od Gospoda?
17. Malo li nam je greha Fegorova, od kog se jos nismo ocistili do danas i s kog dodje pogibao na zbor Gospodnji,
18. Te se danas odvracate od Gospoda, i odmecete se danas od Gospoda, da se sutra razgnevi na sav zbor Izrailjev?
19. Ako je zemlja nasledstva vaseg necista, predjite u zemlju nasledstva Gospodnjeg, u kojoj stoji sator Gospodnji, i uzmite nasledstvo medju nama; samo se ne odmecite od Gospoda i ne odmecite se od nas gradeci sebi oltar mimo oltara Gospoda Boga naseg.
20. Nije li se Ahan sin Zarin ogresio o stvari proklete, te dodje gnev na sav zbor Izrailjev? I on ne pogibe sam za greh svoj.
21. A sinovi Ruvimovi i sinovi Gadovi i polovina plemena Manasijinog odgovorise i rekose poglavarima hiljada Izrailjevih:
22. Gospod Bog nad bogovima, Gospod Bog nad bogovima, On zna, i Izrailj neka zna. Ako smo radi odmetati se i gresiti Gospodu, neka nas ne sacuva danas.
23. Ako smo nacinili oltar da se odvratimo od Gospoda ili da prinosimo na njemu zrtve paljenice ili darove ili da prinosimo na njemu zrtve zahvalne, Gospod neka trazi.
24. Nego to ucinismo bojeci se ovog: rekosmo: sutra ce reci sinovi vasi sinovima nasim govoreci: Sta vi imate s Gospodom Bogom Izrailjevim?
25. Medju je postavio Gospod izmedju nas i vas, sinovi Ruvimovi i Gadovi, Jordan; vi nemate deo u Gospodu. Sinovi vasi ce odbiti sinove nase da se ne boje Gospoda.
26. Zato rekosmo: Ucinimo tako, i nacinimo oltar, ne za zrtvu paljenicu ni za drugu zrtvu,
27. Nego da bude svedok medju nama i vama, i medju nasledjem nasim nakon nas, da bismo sluzili Gospodu pred Njim zrtvama svojim paljenicama i prinosima svojim, i zrtvama svojim zahvalnim, i da ne bi rekli kadgod sinovi vasi sinovima nasim: Vi nemate deo u Gospodu.
28. Jer rekosmo: Ako kad kazu tako nama ili natrazju nasem, tada cemo im kazati: Vidite sliku od oltara Gospodnjeg koju nacinise oci nasi ne za zrtvu paljenicu ni za drugu zrtvu, nego da je svedocanstvo medju nama i vama.
29. Ne daj Boze da se odmecemo Gospodu i da se danas odvracamo od Gospoda nacinivsi oltar za zrtvu paljenicu, za dar ili za prinos, mimo oltara Gospoda Boga naseg, koji je pred satorom Njegovim.
30. A kad cu Fines svestenik i knezovi od zbora, poglavari od hiljada Izrailjevih koji behu s njim, reci koje im rekose sinovi Ruvimovi i sinovi Gadovi i sinovi Manasijini, bi im po volji.
31. I rece Fines sin Eleazara svestenika sinovima Ruvimovim i sinovima Gadovim i sinovima Manasijinim: Danas poznasmo da je medju nama Gospod kad se ne ogresiste Gospodu tim grehom, i sacuvaste sinove Izrailjeve od gneva Gospodnjeg.
32. I Fines sin Eleazara svestenika i oni knezovi vratise se od sinova Ruvimovih i od sinova Gadovih iz zemlje galadske u zemlju hanansku k sinovima Izrailjevim, i javise im stvar.
33. I bi po volji sinovima Izrailjevim; i hvalise Boga sinovi Izrailjevi, i ne govorise vise da idu da se biju s njima da potru zemlju, u kojoj zive sinovi Ruvimovi i sinovi Gadovi.
34. I prozvase sinovi Ruvimovi i sinovi Gadovi onaj oltar Ed govoreci: Svedok je medju nama da je Gospod Bog.
