1. A kad cu Hananej, car aradski, koji zivljase na jugu, da ide Izrailj putem kojim idose uhode, on se pobi s njima i zarobi ih nekoliko.
2. Tada se Izrailj zavetova Gospodu i rece: Ako das ovaj narod meni u ruke, do temelja cu raskopati gradove njihove.
3. I uslisi Gospod glas Izrailjev i dade mu Hananeje, a on zatre njih i gradove njihove, i prozva ono mesto Orma.
4. Potom podjose od gore Ora k Crvenom moru obilazeci zemlju edomsku, i oslabi duh narodu od puta.
5. I vikase narod na Boga i na Mojsija: Zasto nas izvedoste iz Misira da izginemo u ovoj pustinji? Jer nema ni hleba ni vode, a ovaj se nikakvi hleb vec ogadio dusi nasoj.
6. A Gospod pusti na narod zmije vatrene, koje ih ujedahu, te pomre mnogo naroda u Izrailju.
7. Tada dodje narod k Mojsiju i rekose: Zgresismo sto vikasmo na Gospoda i na tebe; moli Boga neka ukloni zmije od nas. I Mojsije se pomoli za narod.
8. I Gospod rece Mojsiju: Nacini zmiju vatrenu, i metni je na motku, i koga ujede zmija, neka pogleda u nju, pa ce ozdraviti.
9. I nacini Mojsije zmiju od bronze, i metnu je na motku, i koga god ujede zmija on pogleda u zmiju od bronze, i ozdravi.
10. Potom podjose sinovi Izrailjevi, i stadose u logor u Ovotu.
11. I iz Ovota otisavsi stadose u logor na brdima avarimskim u pustinji koja je prema moavskoj s istoka.
12. Odande otisavsi stadose u logor u dolini Zaredu.
13. I odatle otisavsi stadose u logor na brdu na Arnonu, koji je u pustinji i izlazi od medje amorejske. Jer je Arnon medja moavska izmedju Moavaca i Amorejaca.
14. Zato se kaze u knjizi o ratovima Gospodnjim: Na Vajeva u Sufi i na potoke arnonske.
15. Jer ti potoci, koji dopiru do mesta Ara, teku pokraj medje moavske.
16. A otuda dodjose k Viru; to je studenac za koji bese rekao Gospod Mojsiju: Skupi narod, i dacu im vode.
17. Tada peva Izrailj pesmu ovu: Dizi se, studence; pripevajte ga;
18. Studence, koji kopase knezovi, koji iskopase poglavari narodni s onim koji postavi zakon, palicama svojim. A iz pustinje otidose u Mantanail,
19. A iz Mantanaila, u Nadil, a iz Nadila u Vamot,
20. A iz Vamota u dolinu koja je u polju moavskom kod gore Fazge i gleda u pustinju.
21. Tada posla Izrailj poslanike k Sionu, caru amorejskom govoreci:
22. Pusti da prodjemo kroz tvoju zemlju, necemo svrtati ni u polje ni u vinograd, niti cemo piti vode iz studenaca; ici cemo carskim putem dokle ne predjemo medju tvoju.
23. Ali ne dade Sion Izrailju da prodje kroz zemlju njegovu, nego sabra Sion sav narod svoj, i izadje na Izrailja u pustinju, i dodje u Jasu, i pobi se s Izrailjem.
24. Ali ga isece Izrailj ostrim macem, i osvoji zemlju njegovu od Arona pa do Javoka, do sinova Amonovih, jer tvrda bese medja sinova Amonovih.
25. I uze Izrailj sva ona mesta i naseli se u svim gradovima amorejskim, u Esevonu i u svim selima njegovim.
26. Jer Esevon bese grad Siona, cara amorejskog, koji bese prvi zavojstio na cara moavskog i bese mu uzeo svu zemlju njegovu do Arnona.
27. Zato govore u prici: Hodite u Esevon, da se sagradi i podigne grad Sionov.
28. Jer oganj izadje iz Esevona, plamen iz grada Sionovog, i spali Ar moavski i stanovnike na visini arnonskoj.
29. Tesko tebi, Moave; propao si; narode Hemosov; dao je sinove svoje koji utekose i kceri svoje u ropstvo Sionu, caru amorejskom.
30. Ali ih postreljasmo, propade Esevon do Devona, i potrsmo ih do Nofe, koja dopire do Medeve.
31. I tako zivi Izrailj u zemlji amorejskoj.
32. Potom posla Mojsije da uhode Jazir, i uzese sela oko njega, i izagnase Amorejce koji behu onde.
33. Potom obrativsi se podjose u Vasan; i izidje Og, car vasanski pred njih, on i sav narod njegov na boj u Edrajin.
34. A Gospod rece Mojsiju: Ne boj ga se; jer sam ga dao u tvoje ruke i sav narod njegov i zemlju njegovu; i ucini mu kako si ucinio Sionu, caru Amorejskom koji zivljase u Esevonu.
35. I pobise ga i sinove njegove i sav narod njegov, da ne osta nijedan, i osvojise zemlju njegovu.
