1. I sinovi Izrailjevi, sav zbor njihov, dodjose u pustinju sinsku prvog meseca, i stade narod u Kadisu; i onde umre Marija, i bi pogrebena onde.
2. A onde nemase zbor vode, te se skupise na Mojsija i na Arona.
3. I svadjase se narod s Mojsijem, i govorahu: Kamo da smo pomrli kad pomrese braca nasa pred Gospodom!
4. Zasto dovedoste zbor Gospodnji u ovu pustinju da izginemo ovde i mi i stoka nasa?
5. I zasto nas izvedoste iz Misira da nas dovedete na ovo zlo mesto, gde ne rodi ni zito ni smokva ni grozdje ni sipak, a ni vode nema za pice?
6. I dodje Mojsije i Aron ispred zbora na vrata satora od sastanka, i padose nicice; i pokaza im se slava Gospodnja.
7. I rece Gospod Mojsiju govoreci:
8. Uzmi stap, i sazovite zbor ti i Aron brat tvoj, i progovorite steni pred njima; te ce dati vodu svoju; tako ces im izvesti vodu iz stene, i napojices zbor i stoku njihovu.
9. I Mojsije uze stap ispred Gospoda, kako mu zapovedi Gospod.
10. I sazvase Mojsije i Aron zbor pred stenu, i on im rece: Slusajte odmetnici! Hocemo li vam iz ove stene izvesti vodu?
11. I dize Mojsije ruku svoju i udari u stenu stapom svojim dva puta, i izidje voda mnoga, te se napoji narod i stoka njihova.
12. A Gospod rece Mojsiju i Aronu: Sto mi ne verovaste i ne proslaviste me pred sinovima Izrailjevim, zato necete odvesti zbora tog u zemlju koju sam im dao.
13. To je voda od svadje, gde se svadjase sinovi Izrailjevi s Gospodom, i On se proslavi medju njima.
14. Iza toga posla Mojsije poslanike iz Kadisa k caru edomskom da mu kazu: Ovako kaze brat tvoj Izrailj: Ti znas sve nevolje koje nas snadjose:
15. Kako nasi oci sidjose u Misir, i bejasmo u Misiru dugo vremena, i kako Misirci zlo cinise nama i ocima nasim;
16. I vikasmo ka Gospodu, i Gospod cu glas nas, i posla andjela, koji nas izvede iz Misira; i evo smo u Kadisu, gradu na tvojoj medji.
17. Pusti nas da prodjemo kroz tvoju zemlju; necemo ici preko polja ni preko vinograda, niti cemo piti vode iz kog studenca; ici cemo carskim putem, necemo svratiti ni na desno ni nalevo dok ne predjemo medju tvoju.
18. A Edom mu odgovori: Ne idi preko moje zemlje, da ne izidjem s macem preda te.
19. A sinovi Izrailjevi rekose mu: Ici cemo utrenikom, i ako se napijemo vode tvoje, mi ili stoka nasa, platicemo je; nista vise, samo da pesice prodjemo.
20. A on im odgovori: Necete proci. I izidje Edom pred njih s mnogo naroda i s velikom silom.
21. I kad ne hte Edom dopustiti Izrailju da pridje preko medje njegove, Izrailj otide od njega.
22. I krenuvsi se od Kadisa dodjose sinovi Izrailjevi, sav zbor njihov, ka gori Oru.
23. I Gospod rece Mojsiju i Aronu na gori Oru kod medje edomske govoreci:
24. Aron valja da se pribere k rodu svom, jer nece uci u zemlju koju sam dao sinovima Izrailjevim, jer ne poslusaste zapovesti moje na vodi od svadje.
25. Uzmi Arona i Eleazara sina njegovog, i izvedi ih na goru Or.
26. I svuci Aronu haljine njegove i obuci ih Eleazaru sinu njegovom, pa ce se Aron pribrati i umreti onde.
27. I ucini Mojsije kako zapovedi Gospod; i izidjose na goru Or pred svim zborom.
28. I svuce Mojsije s Arona haljine njegove i obuce ih Eleazaru, sinu njegovom, i umre onde Aron navrh gore, a Mojsije i Eleazar sidjose s gore.
29. A kad vide sav zbor da umre Aron, plaka sav dom Izrailjev za Aronom trideset dana.
