1. I podize se iz pustinje Sina sav zbor sinova Izrailjevih putem svojim po zapovesti Gospodnjoj, i stadose u logor u Rafidinu; a onde ne bese vode da narod pije.
2. I narod se svadjase s Mojsijem govoreci: Daj nam vode da pijemo. A on im rece: Sto se svadjate sa mnom? Sto kusate Gospoda?
3. Ali narod bese onde zedan vode, te vikase narod na Mojsija, i govorase: Zasto si nas izveo iz Misira da nas i sinove nase i stoku nasu pomoris zedju?
4. A Mojsije zavapi ka Gospodu govoreci: Sta cu ciniti s ovim narodom? Jos malo pa ce me zasuti kamenjem.
5. A Gospod rece Mojsiju: Prodji pred narod, i uzmi sa sobom staresine izrailjske, i stap svoj kojim si udario vodu uzmi u ruku svoju, i idi.
6. A ja cu stajati pred tobom onde na steni na Horivu; a ti udari u stenu, i poteci ce iz nje voda da pije narod. I ucini Mojsije tako pred staresinama izrailjskim.
7. A mesto ono prozva Masa i Meriva zato sto se svadjase sinovi Izrailjevi i sto kusase Gospoda govoreci: Je li Gospod medju nama ili nije?
8. Ali dodje Amalik da se bije s Izrailjem u Rafidinu.
9. A Mojsije rece Isusu: Izberi nam ljude, te izadji i bij se s Amalikom; a ja cu sutra stati na vrh brda sa stapom Bozjim u ruci.
10. I ucini Isus kako mu rece Mojsije, i pobi se s Amalikom; a Mojsije i Aron i Or izadjose na vrh brda.
11. I dokle Mojsije drzase u vis ruke svoje, pobedjivahu Izrailjci, a kako bi spustio ruke, odmah nadvladjivahu Amalicani.
12. Ali ruke Mojsiju otezase, zato uzese kamen i podmetnuse poda nj, te sede; a Aron i Or drzahu mu ruke jedan s jedne strane a drugi s druge, i ne klonuse mu ruke do zahoda suncanog.
13. I razbi Isus Amalika i narod njegov ostrim macem.
14. Potom rece Gospod Mojsiju: Zapisi to za spomen u knjigu, i kazi Isusu neka pamti da cu sasvim istrebiti spomen Amalikov ispod neba.
15. Tada nacini Mojsije oltar, i nazva ga: Gospod, zastava moja.
16. I rece: Sto se ruka bese podigla na presto Gospodnji, Gospod ce ratovati na Amalika od kolena do kolena.
