1. Tada zapeva Mojsije i sinovi Izrailjevi ovu pesmu Gospodu, i rekose ovako: Pevacu Gospodu, jer se slavno proslavi; konja i konjika vrze u more.
2. Sila je moja i pesma moja Gospod, koji me izbavi; On je Bog moj, i slavicu Ga; Boga oca mog, i uzvisavacu Ga.
3. Gospod je velik ratnik; ime mu je Gospod.
4. Kola Faraonova i vojsku njegovu vrze u more; izbrane vojvode njegove utopise se u crvenom moru.
5. Bezdani ih pokrise; padose u dubinu kao kamen.
6. Desnica Tvoja, Gospode, proslavi se u sili; desnica Tvoja, Gospode, satre neprijatelja.
7. I mnostvom velicanstva svog oborio si one koji ustase na te; pustio si gnev svoj, i prozdre ih kao slamu.
8. Od daha nozdrva Tvojih sabra se voda; stade u gomilu voda koja tece; stinuse se vali usred mora.
9. Neprijatelj rece: Teracu, stignucu, delicu plen; nasitice ih se dusa moja, izvuci cu mac svoj, istrebice ih ruka moja.
10. Ti dunu vetrom svojim, i more ih pokri, i utonuse kao olovo u dubokoj vodi.
11. Ko je kao Ti medju silnima. Gospode? Ko je kao Ti slavan u svetosti, strasan u hvali, i da cini cudesa?
12. Ti pruzi desnicu svoju, i prozdre ih zemlja.
13. Vodis miloscu svojom narod, koji si iskupio, vodis kreposcu svojom u stan svetosti svoje.
14. Cuce narodi, i zadrhtace; muka ce spopasti one koji zive u zemlji filistejskoj.
15. Tada ce se prepasti staresine edomske, junake moavske spopasce drhat, uplasice se svi koji zive u hananskoj.
16. Spopasce ih strah i trepet; od velicine ruke Tvoje zamuknuce kao kamen, dokle ne prodje narod Tvoj, Gospode, dokle ne prodje narod koji si zadobio.
17. Odvesces ih i posadices ih na gori nasledstva svog, na mestu koje si sebi za stan spremio, Gospode, u svetinji, Gospode, koju su Tvoje ruke utvrdile.
18. Gospod ce carovati doveka.
19. Jer udjose konji Faraonovi s kolima njegovim i s konjicima njegovim u more, i Gospod povrati na njih vodu morsku; a sinovi Izrailjevi predjose suvim posred mora.
20. I Marija prorocica, sestra Aronova, uze bubanj u ruku svoju; a za njom izidjose sve zene s bubnjevima i sviralama.
21. I otpevase im Marija: Pevajte Gospodu, jer se slavno proslavi; konja i konjika vrze u more.
22. Potom krenu Mojsije sinove Izrailjeve od Mora Crvenog, i podjose u pustinju Sur; i tri dana isavsi po pustinji ne nadjose vodu.
23. Odande dodjose u Meru, ali ne mogose piti vodu u Meri, jer bese gorka; otuda se prozva mesto Mera.
24. Tada stade narod vikati na Mojsija govoreci: Sta cemo piti?
25. I Mojsije zavapi ka Gospodu, a Gospod mu pokaza drvo, te ga metnu u vodu, i voda posta slatka. Onde mu dade uredbu i zakon, i onde ga okusa.
26. I rece: Ako dobro uzaslusas glas Gospoda Boga svog, i ucinis sto je pravo u ocima Njegovim, i ako prignes uho k zapovestima Njegovim i sacuvas sve uredbe Njegove, nijednu bolest koju sam pustio na Misir necu pustiti na tebe; jer sam ja Gospod, lekar tvoj.
27. I dodjose u Elim, gde bese dvanaest izvora i sedamdeset palmi; i onde stadose u logor kod vode.
