1. I rece Gospod Mojsiju govoreci:
2. Kazi sinovima Izrailjevim neka saviju i stanu u logor pred Pi-Airot izmedju Migdola i mora prema Vel-Sefonu; prema njemu neka stanu u logor pokraj mora.
3. Jer ce Faraon reci za sinove Izrailjeve: Zasli su u zemlju, zatvorila ih je pustinja.
4. I ucinicu da otvrdne srce Faraonu, te ce poci u poteru za vama, i ja cu se proslaviti na njemu i na svoj vojsci njegovoj, i Misirci ce poznati da sam ja Gospod. I ucinise tako.
5. A kad bi javljeno caru misirskom da je pobegao narod, promeni se srce Faraonovo i sluga njegovih prema narodu, te rekose: Sta ucinismo, te pustismo Izrailja da nam ne sluzi?
6. I upreze u kola svoja, i uze narod svoj sa sobom.
7. I uze sest stotina kola izabranih i sta jos bese kola misirskih, i nad svima vojvode.
8. I Gospod ucini te otvrdnu srce Faraonu caru misirskom, i podje u poteru za sinovima Izrailjevim, kad sinovi Izrailjevi otidose pod rukom visokom.
9. I teravsi ih Misirci stigose ih, sva kola Faraonova, konjici njegovi i vojska njegova, kad behu u logoru na moru kod Pi-Airota prema Vel-Sefonu.
10. I kad se priblizi Faraon, podigose sinovi Izrailjevi oci svoje a to Misirci idu za njima, i uplasise se vrlo, i povikase sinovi Izrailjevi ka Gospodu.
11. I rekose Mojsiju: Zar ne bese grobova u Misiru, nego nas dovede da izginemo u pustinji? Sta ucini, te nas izvede iz Misira.
12. Nismo li ti govorili u Misiru i rekli: Prodji nas se, neka sluzimo Misircima? Jer bi nam bolje bilo sluziti Misircima nego izginuti u pustinji.
13. A Mojsije rece narodu: Ne bojte se, stanite pa gledajte kako ce vas Gospod izbaviti danas; jer Misirce koje ste videli danas, necete ih nikada vise videti do veka.
14. Gospod ce se biti za vas, a vi cete cutati.
15. A Gospod rece Mojsiju: Sto vices k meni? Kazi sinovima Izrailjevim neka idu.
16. A ti digni stap svoj i pruzi ruku svoju na more, i rascepi ga, pa neka idu sinovi Izrailjevi posred mora suvim.
17. I gle, ja cu uciniti da otvrdne srce Misircima, te ce poci za njima; i proslavicu se na Faraonu i na svoj vojsci njegovoj, na kolima njegovim i na konjicima njegovim.
18. I Misirci ce poznati da sam ja Gospod, kad se proslavim na Faraonu, na kolima njegovim i na konjicima njegovim.
19. I podize se andjeo Gospodnji, koji idjase pred vojskom izrailjskom, i otide im za ledja; i podize se stup od oblaka ispred njih, i stade im za ledja.
20. I dosav medju vojsku misirsku i vojsku izrailjsku bese onim oblak mracan a ovim svetljase po noci, te ne pristupise jedni drugima celu noc.
21. I pruzi Mojsije ruku svoju na more, a Gospod uzbi more vetrom istocnim, koji jako duvase celu noc, i osusi more, i voda se rastupi.
22. I podjose sinovi Izrailjevi posred mora suvim, i voda im stajase kao zid s desne strane i s leve strane.
23. I Misirci terajuci ih podjose za njima posred mora, svi konji Faraonovi, kola i konjici njegovi.
24. A u strazu jutarnju pogleda Gospod na vojsku misirsku iz stupa od ognja i oblaka, i smete vojsku misirsku.
25. I pobaca tockove kolima njihovim, te ih jedva vucijahu. Tada rekose Misirci: Bezimo od Izrailja, jer se Gospod bije za njih s Misircima.
26. A Gospod rece Mojsiju: Pruzi ruku svoju na more, neka se vrati voda na Misirce, na kola njihova i na konjike njihove.
27. I Mojsije pruzi ruku svoju na more, i dodje opet more na silu svoju pred zoru, a Misirci nagose bezati prema moru; i Gospod baci Misirce usred mora.
28. A vrativsi se voda potopi kola i konjike sa svom vojskom Faraonovom, sto ih god bese poslo za njima u more, i ne osta od njih nijedan.
29. I sinovi Izrailjevi idjahu posred mora suvim; i stajase im voda kao zid s desne strane i s leve strane.
30. I izbavi Gospod Izrailja u onaj dan iz ruku misirskih; i vide Izrailj mrtve Misirce na bregu morskom.
31. I vide Izrailj silu veliku, koju pokaza Gospod na Misircima, i narod se poboja Gospoda, i verova Gospodu i Mojsiju sluzi Njegovom.
