Prekrasno je novo zdanje Biblioteke. Svakom Srbinu na ponos. Ponajviše dvojici ljudi čijim je radom, znanjem ali i novčanim prilogom ova zgrada podignuta: Blagoju Saviću i Slobodanu Gojkoviću. Njih dvojica su, predstavljajući kompaniju Savic Homes iz Kičenera, na javnom konkursu koji je objavila Eparhija prošlog proleća, dobili poverenje Eparhijskog saveta, a zauzvrat se odrekli celokupnog prihoda od izgradnje zgrade.

Imponovala je njihova rešenost da iza sebe, još dok su u punoj snazi, ostave nešto po čemu će ih, a u ime celog Srpstva, pamtiti potomci. Za nekoliko meseci koliko su trajali radovi uverili smo se u njihovu stalnu brigu da projekat koji su započeli bude završen na najbolji i najkvalitetniji način. U ovaj veliki posao zaista su ugradili deo sebe.

Blagoje i Slobodan, dva mašinska inženjera iz Sarajeva, svoje su snove o uspehu osamdesetih godina prošlog veka vezivali za grad u kojem su stasali, radeći kao vodeći mladi stručnjaci u fabrici "Pretis" u Vogošći. Posečeni, kao i cela njihova generacija, ratnim zbivanjima, u Kanadi su započeli od nule i u za njih novoj struci. Vredni i poduzetni, a uz podršku najbližih i najdražih, vrlo brzlo su u žestokoj konkurenciji izborili svoje mesto. Ali lični uspeh za ova dva čoveka nije bio dovoljan. "

Dođe trenutak u životu kada čovjek shvati da ono što stiče za sebe i porodicu nije dovoljno, da je sve to, pa čak i ono što se djeci ostavlja, ipak prolazno i trošno. Meni se učinilo da bi bilo pogrešno oglušiti se o ovaj poziv koji sam osjetio i srećan sam što smo svoja imena na ovaj način, u sjedištu naše Crkve u Kanadi, vratili svom narodu. Možda je u svemu tome bila presudna želja da se na ovaj način oglasimo javno i u ime cijele naše generacije koja mora da počne da ostavlja svoj trag ovdje u Kanadi", kaže Blagoje Savić. "

Za mene je lično najbolja potvrda da je ovo vrijedilo uraditi ova mladost koja je, evo, preuzela danas na sebe obavezu da budu domaćini i da usluže sve goste u ovom našem zdanju. Ima li boljeg zavještanja našoj djeci i istovremeno motiva da nastave sa druženjima? Iz ovoga će sigurno, kada dođe vrijeme, i njihova generacija nešto ovako od sebe dati. Važno je da već sada osjete da su dio nečega šireg kako bi sutra prepoznali u sebi poziv roda i na njega se odazvali u skladu sa svojim sposobnostima", dovršava misao Slbododan Gojković.

Kada čovek odluči da svoje znanje daruje i drugima na korist, onda mu i Gospod uzvrati. Videlo se to ovoga dana ponajbolje po licima njihovih najbližih koja su bila ozarena istinskom radošću. Imali su razloga za radovanjem najmlađi u ove dve čestite porodice: Ana, Bojana i Nemanja Savić, i Stefan i Maja Gojković. Njihovi roditelji - Blagoje i Krista Savić iz Kičenera, i Slobodan i Jadranka Gojković iz Misisage - dobili su visoko arhijerejsko priznanje: Steg - Grb Srpske pravoslavne crkve.